Sanjin Sefić pobjegao u Srbiju

Objavljeno: 11. 10. 2016 - 21:10 Novosti AAATimesArial  
Sanjin Sefić pobjegao u Srbiju, granicu prešao u 6.36 sati Sefić: Jurio više od 100 km/h
Sanjin Sefić, osumnjičeni za izazivanje sinoćnje saobraćajne nesreće u Sarajevu, u kojoj su živote izgubile dvije osobe, pobjegao je iz BiH. On je prešao granicu BiH i Srbije jutros u 6.36 sati, te se zaputio u nepoznatom pravcu. Granicu je prešao na Ganičnom prelazu Uvac. Ovu informaciju potvrdio je načelnik Sektora uniformisane policije MUP-a KS Mevludin Halilović.

Podsjećamo, na pješačkom prelazu kod Zemaljskog muzeja sinoć su život izgubile dvije studentice Filozofskog fakulteta u Sarajevu - Edita Malkoč (20) iz Bosanske Krupe i Selma Agić (21) iz Bugojna kada ih je Golfom 6 udario Sefić, prošavši prethodno na crveno svjetlo i jureći više od 100 km/h!

Selma Agić poginula je oko 21.40 na licu mjesta, dok je Edita Malkoč preminula u bolnici nakon višesatnih pokušaja i napora ljekara da je spase.

Nakon što ih je pokosio automobilom, 25-godišnji Sefić pobjegao je sa mjesta nesreće, a u potragu za njim uključile su se sve policijske agencije u BiH.

Umro od infarkta nakon što je vidio zmiju od 300 kg i 16 metara

Radnici su radili na čišćenju šume kako bi se sagradio nov put  kada su naišli na najveću zmiju na svijetu koja je teška 300 kg i dugačka 16,7 m, a pored nje je bila još jedna gigantska boa koja je pobjegla, prenosi Alo. „Na trećoj iskopini tijekom radova zemlja je bila krvava , a nakon daljnjeg kopanja pojavila se ogromna zmija koja umire“, rekao je jedan od radnika.

Oni su to mjesto napustili na kratko, ali kada su se vratili gigantsko stvorenje je uginulo, dok je druga zmija pobjegla. Uginuli gmaz je star oko 140 godina.

Vozač buldožera je bio toliko istraumiran da je dobio infarkt i na putu do bolnice je preminuo.

Sok od bazge

Ako ste se ikad zapitali kako napraviti taj famozni sok od bazge , onda je ovo definitivno tekst za vas. Ja se sa pojmom soka od bazge (ili od ‘baze’ kako ga je zvala moja baka) susrećem još od djetinjstva kada se za utaživanje žeđi mogla dobiti samo voda, domaći sok od višanja ili domaći sok od bazge. Nikome od nas klinaca tada nije padalo na pamet zatražiti neki drugi napitak, nikakve Cole, Cedevite ili bilo kakvi drugi instant napitci kakve susrećemo danas nisu dolazili u obzir. I to je bilo nešto najnormalnije. Sjećam se i toga da su mi nakon nekog vremena takvi sokovi na razrijeđivanje pomalo išli na živce, pa ih jedno vrijeme nisam uopće konzumirala. Jer toga je soka bilo puuuuno. Višanja je na dvorištu uvijek bilo, a u ovo proljetno doba i bazga je rasla posvuda pa se sok radio u većim količinama.


Danas kada sam i sama majka, svojoj ću djeci uvijek radije ponuditi ovakav nekakav sok iz kućne radinosti nego kupovni sok (sirup) na razrijeđivanje. Iako su moja djeca (skrušeno priznajem šmrcc 🙁 ) veliki ljubitelji cedevite i sl. instant napitaka, uspijem ih nagovoriti da probaju i nešto drugo. Sa sokom o bazge su oduševljeni i stvarno ga rado piju. Moji u Vukovaru ga rade i dalje svake godine, a mi se onda ‘švercamo’ pa donesemo pokoju litru od njih 😉

Ove godine sam konačno i sama prvi put radila sok od bazge, samo sa pola mjere jer  je to za naše potrebe sasvim dovoljno. Evo recepta:

Sok od bazge

Potrebno (za cca. 9 l soka):

50 cvjetova bazge
6 l vode
4 kg šećera
4 limuna
10 dag limunske kiseline
2 konzervansa
Priprema:

Cvjetovi bazge

Svježe ubrane cvjetove bazge lagano protresti, potopiti u veću količinu hladne vode i na taj način ih dobro oprati od prašine i zaostalih bubica i insekata na cvijetu.
U većoj posudi zaliti oprane cvjetove sa 6l vode, dodati konzervans i limuntus (limunsku kiselinu), promiješati i poklopiti. Ostaviti da odstoji 24h. Povremeno promiješati.
Preko druge veće posude prostrijeti čistu tanku gazu pa procijediti sok. Cvjetove također dobro ocijediti rukama. U ocijeđenu tekućinu dodati šećer i limun, prethodno dobro opran i narezan sa korom na kolute. Opet poklopiti i ostaviti još 24h uz povremeno miješanje.
Kroz čistu gazu ponovo procijediti sok, ovaj put rukama dobro ocijediti limun.
Nalijevati sok u čiste staklanke koje treba zatvoriti celofanom i gumicom ili dobro zavrnuti pripadajućim čepom.
KORISNO JE ZNATI:

Ovako primpremljen sok može stajati u smočnici i do godinu dana. S vremenom će se na dnu stvoriti talog (od cvjetne peludi) koji prilikom spravljanja soka tj. naginjanja boce može zamutiti preostali sok u boci. Iako to ne utječe na kvalitetu soka niti na njegovu trajnost, meni osobno je ljepše vidjeti sok u boci bez taloga pa ga ja prije  razlijevanja soka u čaše još jednom lagano prelijem (procijedim) u drugu bocu kako bi taj talog ostao na dnu.

Bazgu za sok bilo bi najbolje brati podalje od prometnica, odmah kada procvjeta jer je tada miris najintenzivniji i sok bude nekako najbistriji.

Ako želite sok napraviti bez konzervansa i limuntusa –  i to je moguće! Jednostavno te sastojke izbacite. Ali morate imati na umu da će trajnost takvog soka biti mnogo kraća, pa u tom slučaju eventualno napravite manju količinu soka, i naravno, čuvajte sok u hladnjaku! Sok bez limuntusa, dakle samo sa limunom, jednostavno nema dovoljnu kiselost, ali to je naravno samo moje mišljenje, a ukusi se razlikuju 😉 Također obratite pažnju na to, da ako stavite više limuna okus soka može opor i gorkast od limunove korice.

U svakom slučaju, priprema soka od bazge doista nije komplicirana, a sok je stvarno ukusan! Svakako probajte.

Živjeli!
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Kiseli ‘kvašeni’ krastavci

Ne znam da li ste se ikad susreli sa ovakvom vrste zimnice. Na ovakav način je moja baka uvijek pripremala mlade krastavce i to je uvijek bila prva zimnica te godine koju smo svi s nestrpljenjem čekali. U biti, i nije bila baš ‘zimnica’ u punom smislu te riječi jer smo ovakve krastavce pojeli u nekoliko dana a i nije ih se slagalo tako puno kao kad se pripremaju pravi kiseli krastavčići za zimu. Ovo su  u stvari krastavci koji prerastu onu idealnu veličinu za pravo kiseljenje krastavčića za zimu. Ovo je dakle, kratkoročan način konzerviranja krastavaca i poželjno ih je potrošiti u tjedan dana, najviše dva, jer teško da budu duže izdržali, čak i u hladnjaku. Ali to im i nije namjena. Ovo su kiseli krastavci koji nestanu za čas!

Uglavnom, okus ovih krastavaca nema veze sa pravim kiselim krastavcima, jer su jako blago ukiseljeni, izvana su još čvrsti i krckavi a iznutra se tek počnu omekšavati. Idealno pašu kao salata uz sva jela, a sjećam se da smo nekad kao klinci obožavali jesti ovakve krastavce uz kruh s namazima i domaćom suhom kobasicom. Ponudila sam sinoć prvi put svojoj djeci ove krastavce i oduševili su se. Obično im je prava zimnica prekiselia i ne vole ju baš previše. Zašto se zovu kvašeni, nemam pojma. Vjerovatno zato što se zaliveni vodom s octom ‘kvase’ ili namaču u staklenki na suncu. Priprema ove zanimljive poluzimnice nije komplicirana, jedino morate čekati bar 12 sati dok se krastavci ‘ne na kvase’ i ne ukisele na suncu.

Ako niste do sada probali, probajte svakako. Svidjet će vam se garantiram! A ovo doba godine je jedino kada to možete uopće probati. Jer, krastavci ove veličine su kratkog vrijeka (izrastu u velike krastavce) a pripremljeni se jako brzo pojedu. Stoga, ne čekajte dugo – u nabavku krastavaca srednje veličine, nekoliko staklenki i uživajte u jako finom i neobičnom okusu 🙂

Potrebno:

krastavčići srednje veličine
ocat (alkoholni ili jabučni)
šećer
sol
Omjer za kiseljenje: 4:1
Priprema:

Krastavce prije svega dobro oprati (nije potrebno četkanje kao kod pripreme krastavčića za pravu zimnicu) i očistiti od eventualnih nečistoća ili trulih dijelova ukoliko ih ima. Ako su krastavci manji kiselite ih cijele, a ako su veći i deblji zarežite ih nožem uzdužno kroz sredinu, tako da se naprave prorezi u krastavcu. Na taj će se način ravnomjernije ukiseliti.
Oprati i pripremiti staklenke.
Zakuhati u loncu vodu sa octom, šećerom i soli. Ja sam radila prema predloženom omjeru, i pomiješala: 1 l vode, 2,5 dl jabučnog octa, žlicu šećera i žličicu soli.
Ohladiti tekućinu pa sa ohlađenom preliti krastavce u staklenkama.
Poklopiti ih tek toliko da budu poklopljeni (ne hermetički zatvarati!), i odložiti na sunčano mjesto na balkonu ili terasi. Tako će se najprije ukiseliti.
Pustiti krastavce da odstoje najmanje 12 sati na suncu. Ako želite kiseliji okus krastavaca, dodajte malo više octa ili ih ostavite duže na suncu.
Kada se krastavci ukisele dovoljno, zatvorite staklenke poklopcima i pospremite ih u hladnjak. Ovakvi krastavci najbolje prijaju kad su potpuno hladni.
Dobar tek!
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Kuhani paradajz

U ovo doba godine obično se počinje pripremati zimnica. Krastavčići su se ukiselili već početkom ljeta jer su oni nekako prvi dozrijeli ove godine, uslijedila je cikla a ovih dana i paradajz i paprika. Ja vam sad ovo spominjem nekim redoslijedom kojim moja svekrva i moja baka rade zimnicu jer ja do sada pokraj njih nisam imala potrebu raditi svoju zimnicu. I ne bunim se zbog toga ;), dapače 😀 Doći će vrijeme kada ću i ja imati svoje unuke kojima ću onda spremati zimnicu, a do tada – živile bake! Kuhanje paradajza je kod mojih u Vukovaru uvijek bio posao od najmanje jednog dana. Jer vrt (bašta kako oni kažu) je ogroman a paradajza uvijek posade preko svake mjere. Bio bi se taj posao napravio i u jedan dan, ali nikad nismo imali dovoljno velike posude i lonce za skuhati toliku količinu paradajza. Prije tri dana su moji skuhali nekih 20 litara a tu još nije kraj, jer paradajz stalno dozrijeva još i još. Uvijek kada je takav posao u pitanju postavlja se retoričko pitanje: “Ma isplati li se to nama s obzirom na sve troškove?” No, uvijek se svi slože da se, isplatilo se to ili ne, domaći kuhani paradajz konzistencijom i punoćom okusa ne može mjeriti sa kupovnim koncentratima i sličnim inačicama paradajza. Domaći kuhani paradajz je toliko sladak i toliko ukusan da doista svakom jelu daje posebnu notu i ja ne mogu zamisliti ćufte, filane paprike ili fiš paprikaš bez domaćeg paradajza. Sjećam se da smo ga kao djeca znali piti iz onih malih šarenih keramičkih šoljica iz kakvih se nekad pila kava umjesto soka pa smo slagali i čajanke s bebama i ostatkom društva iz ulice uz šoljicu finog slatkog paradajza.

Budući sam s nogom u gipsu za vrijeme trajanja ove radne akcije, nisu mi dozvolili da sudjelujem u rezanju paradajza za kuhanje, na moju žalost. Jer to mi je oduvijek bio posao koji sam voljela raditi. No, zato su moji klinci uživali u prebiranju paradajzova (kako oni kažu) i u potrazi za najvećim i najljepšim paradajzom.

Da ne dužim, kuhani se paradajz u mojoj familiji oduvijek priprema na slijedeći način:

Omjer paradajza, konzervansa I soli je slijedeći:

10 kg paradajza (neočišćenog)
1 vrećica konzervansa
1,5 žlica soli
Priprema:

Oprani i očišćeni paradajz narezati na manje komade (odstraniti mu treba peteljku i onaj zeleni dio oko peteljke).
U većem loncu za kuhanje tako narezan paradajz rukama lagano izgnječiti i kuhati tako dugo dok se opne ne počnu odvajati.
Tada paradajz grabiti malo pomalo u pasirku i iznad dubokog čistog lonca rukom ispasirati sve dok na pasirki ne ostanu samo opne.
Tako propasiran paradajz vratiti na vatru i kuhati uz povremeno miješanje dok se lagano ne zgusne. Primjetit ćete to kada se prestane raditi bjelkasta pjena tijekom kuhanja.
Pred sam kraj kuhanja (15 min prije) u paradajz dodati konzervans i sol. Dobro izmiješati, skuhati do kraja.
Još vruć tekući paradajz ulijevati u čiste boce do vrha i zatvoriti ili prikladnim zatvaračem ili celofanom i gumicom kako to radi moja majka. Složiti napunjene boce u veću košaru obloženu dekom, prekriti boce tom dekom i ostaviti da odstoji preko noći. Na taj se način boce pod utjecajem temperature preko noći hermetički zatvore i primjetit ćete kako se do jutra obujam tekućine smanjio za dobra 2 cm.
Ovako pripremljen paradajz može se čuvati i do godinu dana bez straha od kvarenja. Čuvati ga treba u zamračenoj ne pretoploj prostoriji (smočnici ili podrumu).

Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Ajvar

Ajvar se prži i kuha svake godine nekako u ovo doba (tjedan prije ili kasnije ovisi o tome koliko je rano paprika roga sazrila) kod nas u Vukovaru. Dok sam bila mala ajvar se nije pekao baš svake godine jer bila je to povelika investicija za nešto što se pojede jako brzo, jer ajvar smo obožavali uvijek svi. U to smo ga doba kuhali/pekli od žute paprike babure jer smo takvu imali na vrtu a i ta je obično bila jeftinija što nije mijenjalo okus ajvara već samo boju, jer od takve bi paprike bio nekako bljedunjav i nimalo oku privlačan 😉 Svaki put kada bih se poželjela pojesti ajvar kupila bih u trgovinu flašicu i svaki put bih se razočarala jer to nije bilo to. Niti jedan ajvar koji sam probala kod bilo koga nije bio ravan ajvaru kakvog smo nekad mi kuhali. i onda sam znala pričati prijateljima o tom famoznom pečenom ajvaru, a oni mi najčešće nisu vjerovali da to može biti tako fino. Jer, napraviti ajvar nije ništa novo. No, većina ga ljudi samo i isključivo kuha i spravlja u nekoj kiselkastoj varijanti. To uvelike skraćuje vrijeme pripreme istog, jer se sve samo nareže, skuha i samelje. Ali TO NiJE TO! Napraviti pečeni ajvar znači – ispeći papriku i patlidžan, odstraniti im kožicu ručnim guljenjem, samljeti i tek onda prokuhati i začiniti. Okus takvog ajvara je fenomenalan i neusporediv sa bilo čim. Ja ga toliko volim da Čišćenje pečene paprike za ajvarga jedem samo kao namaz na kruh i to onako s prsta debelo 😀 Ma, predivno nešto!

Od kad su se moji vratili u Vukovar nismo pekli ajvar sve dok se moja sestra sa svojom familijom i ja sa svojom nismo odlučili oživiti tu tradiciju. Dobroo, ni udovoljavanje našim nepcima nije neupitno u toj priči 😉 Uglavnom, svake godine dođemo u Vukovar k mojima (jer imaju veeeliko dvorište) i onda ovdje imamo pravu malu radnu akciju. Jer, napraviti ajvar u tolikoj količini kako mi to radimo je posao za 5-6 ljudi najmanje i to cijelog dana.

Prije svega, za napraviti dobar ajvar bitan je omjer paprike i patlidžana. Budući da mi ajvar radimo uvijek u ogromnoj količini, potrebno nam je :

60 kg paprike roge
20 kg patlidžana
3-4 režnja češnjaka
ljute feferone – po želji
sol – po želji
4 litre suncokretovog ulja
ocat – po želji
2 vrećice konzervansa
Za skuhati ajvar u ovolikoj količini definitivno je potrebno:

kupiti što kvalitetniju i svježiju papriku i patlidžan. Jer što je paprika kvalitetnija i deblja to će je manje trebati i ajvara će biti više. Takva se paprika obično i lakše guli.
prostor – dakle dvorište
puno plastičnih posuda – za puno paprike i puno otpada od guljenja
veliki starinski šporet (tako ga moja majka zove a to je u biti starinska peć sa velikom plotnom za pečenje na drva) na kojem se istovremeno može pržiti veća količina paprike i patlidžana
veliki kotao u kojem će se kuhati samljeveni ajvar
mašina za mljevenje mesa na koju će se paprika i patlidžan samljeti. O veličini rupica na otvoru mašine ovisi konzistencija ajvara. Ja najviše volim kad je ajvar zrnat i ne presitan i kad se pod jezikom osjete oni fini pečeni komadići paprike i patlidžana mmmmljaccc, pa ga uvijek sameljemo na srednju veličinu rupica.
Dosta radne snage 😉 – obično se posla oko guljenja prihvate susjedi ili čak slučajni prolaznici koji se navire u dvorište i vide da se peče ajvar, pa je to onda i ugodno druženje s ljudima sa kojima se inače možda niti ne biste vidjeli uz puno smjeha i prepričavanje dogodovština pa se onda niti taj posao ne čini tako dug ni težak.
Ajvar – priprema:

Mljevenje pečene paprike za ajvarPapriku oprati i ocijediti u velikim kantama.
Slagati je na vrelu plohu za pečenje i ispeći sa svih strana dok ne postane mekana i na mjestima čak i crna.
Patlidžane ako su veliki prepoloviti i posoliti kako bi pustili gorčinu te na isti način ispeći.
Pečenu papriku i patlidžan slagati u veće posude sa poklopcem jer će se tako lakše guliti kožica.
Pečenim paprikama odstraniti kožicu i izvaditi sjeme (postrugati nožem ako treba da nema puno onih sitnih sjemenki) U tom je poslu dobroo pomoći se manjom zdjelicom sa čistom vodom koja treba biti pokraj kako bi si u nju svako malo umočili nož i ruku i tako isprali sjeme. Papriku nije dobro umakati u vodui na taj način ju čistiti jer time Dodavanje češnjaka i začina u ajvargubi punoću svog okusa.
Patlidžanima samo oguliti koricu.
Svu oguljenu papriku i patlidžan prije mljevenja staviti u one iste mrežaste vreće u kojima se paprika kupi (prije ih treba oprati) i ostaviti da vise jedno vrijeme kako bi se ocijedila suvišna tekućina koju ovo povrće voli pustiti.
Kada je sva paprika i sav patlidžan oguljen može se pristupiti mljevenju istog. Samljeti po želji na veće ili manje komadiće (ovisno o veličini rupica mašine za mljevenje)
Svu samljevenu masu premjestiti u kotao, dodati protisnuti češnjak, posoliti po želji (solite malo po malo i obavezno svaki put malo probajte kako bi se uvjerili da li je dovoljno slano 😉 ), doliti ulje i malo octa te kuhati uz miješanje drvenom kuhačom oko 1,5-2 sata (ovisno o jačini vatre i veličini kotla) dok masa ne postane kompaktna.
Pred sam kraj kuhanja dodati konzervans i dobro promiješati.
Još vrući ajvar ulijevati u čiste i oprane staklenke tako da od vrha ostane oko 1,5 cm praznine, koje potom otvorene treba ostaviti u pećnici zagrijanoj na 70 stupnjeva oko 30 min dok se odgore ne stvori tamniji lagano zapečeni sloj koji će ajvar čuvati od kvarenja.
U tako obrađene staklenke s ajvarom uliti ulje do vrha (opet iz razloga kako se ne bi kvario) i zatvoriti staklenke ili celofanom s gumicom ili celofanom i prikladnim poklopcem.
Ajvar čuvati na suhom i tamnom mjestu gdje može trajati i do 1 godinu (naravno ako ga ne pojedete prije što će garantiram biti slučaj :))
Sve ovo što sam napisla ne znači da ajvar ne možete ispeći i skuhati i u znatno manjoj količini i to kod sebe u stanu. Tada papriku možete peći u pećnici a kuhati ga možete na štednjaku u kuhinji u manjem loncu. Količine su proizvoljne i svako ih može prilagoditi svojim potrebama. Kako god bilo, želim vam puno ukusnih zalogaja uz domaći pečeni ajvar.

Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Pekmez od jabuka

Meni je spravljanje pekmeza i marmelada uvijek bio sinonim za jaaako puno posla koji oduzima i jako puno vremena, jer kod nas su se doma pekmezi uvijek nakuhavali u velikim količinama. Najčešće je to bio pekmez od marelica i šljiva. Ovaj od marelica mi je uvijek bio nekako draži i ukusniji, jer marelice ili kajsije kako smo ih nekad zvali dok smo bili klinci su nam bile primamljive sve od kad se počnu zoriti i dobivati lijepu narančastu boju pa do potpune zrelosti jer je kod naših susjeda u dvorištu pokraj rasla ogrooomna kajsija sa koje smo uvijek kradomice jeli kajsije 😉 Nekako se nakon rata i progonstva iskorijenila ta navika kuhanja pekmeza kod mojih, valjda su nas neke druge brige uvijek morile. A onda je jednog dana, dok smo još živjeli svi zajedno u Čakovcu, došla naša draga uvijek vesela susjeda teta Ana sa velikom kantom punom sitnih jabuka petrovača i rekla mojoj baki: “Jožice, sad ćemo kuhat pekmez!” Stajala je pokraj bake, stražarila i govorila joj što sve da stavi u lonac jer rekla je: “ moram biti pokraj jer mi ne buš verovala ak ti sam napišem kaj sve ide u ovaj pekmez” Jer, ovo je naime pekmez od jabuka, voćnog sirupa od marelice i kuhanog paradajza! Da da, dobro ste pročitali. A ja vam tvrdim nakon što sam ga i sama probala skuhati i godinama ga već jedemo neovisno o godišnjem dobu, da ne postoji jeftiniji, bolji, jednostavniji i ukusniji pekmez od ovoga. Konzistencija mu nije posve glatka jer se jabuke ribaju i ne raspadnu baš do kraja prilikom kuhanja, okusom podsjeća na pekmez od marelica a odličan je kako god da ga upotrebljavate: i uz doručak kao namaz na kruh, i kao ručak za razna punjenja slakih varijanti jela (jastučići s pekmezom i sl.) ili za kolače (medeno srce, buhtle...). Ja ga jednostavno OBOŽAVAM! Kao punjenje u kolačima (tipa buhtle i sl.) je fenomenalan jer garantirano ne curi iz kolača van 😉

Ovo je pekmez koji možete napraviti baš u svako doba i kad god poželite jer vam neće trebati niti velike posude niti puno mjesta u kuhinji, a sa poslom ste gotovi u svega 3 sata 🙂 Ako na raspolaganju još imate domaće jabuke koje ne morate kupiti onda je ovo doista isplativa investica! Nebitno je o kojoj se vrsti jabuka radi, jednako je ukusan s bilo kojom. Isto tako izbor sirupa od marelice je individualan i ne utječe puno na okus soka. Paradajz bi trebao biti ipak domaći kuhani, jer eto nisam probala varijantu sa kupovnim paradajzom 😉 Da ne duljim, evo recepta:

Potrebno:

5 kg jabuka (3 kg bi trebalo biti očiščenih i naribanih)
1l sirupa od marelice
1l kuhanog paradajza
1 kg šećera
2 džemfixa ekstra
Priprema:

Jabuke oguliti, naribati na ribež na srednju veličinu rupica pa ih izvagati.
Pripremiti ih za kuhanje u posudu primjerene veličine.
Šećer otopiti na laganoj vatri uz miješanje dok ne posmeđi i potpuno se ne otopi.
Potom izliti na otopljeni šećer sirup od marelice i paradajz (masa će se odmah zatvrdnuti), pa uz lagano miješanje otopiti na vatri dok se svi kristalići ne otope.
Izliti tu tekućinu na pripremljene jabuke, pa uz povremeno miješanje kuhati oko 1 sat dok se jabuke potpuno ne raspadnu.
Tada dodati džemfix pomiješan sa 2 žlice šećera pa kuhati još 15 min. OPREZ! Džemfix treba dodavati žlicom malo po malo uz neprestano miješanje kako se ne bi zgrudalo sve skupa!
Vrućim pekmezom napuniti čiste staklenke i ostaviti ih u pećnici zagrijanoj na 50 stupnjeva oko 1 sat kako bi se stvorio na vrhu lagano smećkasti sloj.
Ohladiti i zatvoriti staklenke celofanom i prikladnim poklopcima.

Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com