U ovo doba godine obično se počinje pripremati zimnica. Krastavčići su se ukiselili već početkom ljeta jer su oni nekako prvi dozrijeli ove godine, uslijedila je cikla a ovih dana i paradajz i paprika. Ja vam sad ovo spominjem nekim redoslijedom kojim moja svekrva i moja baka rade zimnicu jer ja do sada pokraj njih nisam imala potrebu raditi svoju zimnicu. I ne bunim se zbog toga ;), dapače 😀 Doći će vrijeme kada ću i ja imati svoje unuke kojima ću onda spremati zimnicu, a do tada – živile bake! Kuhanje paradajza je kod mojih u Vukovaru uvijek bio posao od najmanje jednog dana. Jer vrt (bašta kako oni kažu) je ogroman a paradajza uvijek posade preko svake mjere. Bio bi se taj posao napravio i u jedan dan, ali nikad nismo imali dovoljno velike posude i lonce za skuhati toliku količinu paradajza. Prije tri dana su moji skuhali nekih 20 litara a tu još nije kraj, jer paradajz stalno dozrijeva još i još. Uvijek kada je takav posao u pitanju postavlja se retoričko pitanje: “Ma isplati li se to nama s obzirom na sve troškove?” No, uvijek se svi slože da se, isplatilo se to ili ne, domaći kuhani paradajz konzistencijom i punoćom okusa ne može mjeriti sa kupovnim koncentratima i sličnim inačicama paradajza. Domaći kuhani paradajz je toliko sladak i toliko ukusan da doista svakom jelu daje posebnu notu i ja ne mogu zamisliti ćufte, filane paprike ili fiš paprikaš bez domaćeg paradajza. Sjećam se da smo ga kao djeca znali piti iz onih malih šarenih keramičkih šoljica iz kakvih se nekad pila kava umjesto soka pa smo slagali i čajanke s bebama i ostatkom društva iz ulice uz šoljicu finog slatkog paradajza.
Budući sam s nogom u gipsu za vrijeme trajanja ove radne akcije, nisu mi dozvolili da sudjelujem u rezanju paradajza za kuhanje, na moju žalost. Jer to mi je oduvijek bio posao koji sam voljela raditi. No, zato su moji klinci uživali u prebiranju paradajzova (kako oni kažu) i u potrazi za najvećim i najljepšim paradajzom.
Da ne dužim, kuhani se paradajz u mojoj familiji oduvijek priprema na slijedeći način:
Omjer paradajza, konzervansa I soli je slijedeći:
10 kg paradajza (neočišćenog)
1 vrećica konzervansa
1,5 žlica soli
Priprema:
Oprani i očišćeni paradajz narezati na manje komade (odstraniti mu treba peteljku i onaj zeleni dio oko peteljke).
U većem loncu za kuhanje tako narezan paradajz rukama lagano izgnječiti i kuhati tako dugo dok se opne ne počnu odvajati.
Tada paradajz grabiti malo pomalo u pasirku i iznad dubokog čistog lonca rukom ispasirati sve dok na pasirki ne ostanu samo opne.
Tako propasiran paradajz vratiti na vatru i kuhati uz povremeno miješanje dok se lagano ne zgusne. Primjetit ćete to kada se prestane raditi bjelkasta pjena tijekom kuhanja.
Pred sam kraj kuhanja (15 min prije) u paradajz dodati konzervans i sol. Dobro izmiješati, skuhati do kraja.
Još vruć tekući paradajz ulijevati u čiste boce do vrha i zatvoriti ili prikladnim zatvaračem ili celofanom i gumicom kako to radi moja majka. Složiti napunjene boce u veću košaru obloženu dekom, prekriti boce tom dekom i ostaviti da odstoji preko noći. Na taj se način boce pod utjecajem temperature preko noći hermetički zatvore i primjetit ćete kako se do jutra obujam tekućine smanjio za dobra 2 cm.
Ovako pripremljen paradajz može se čuvati i do godinu dana bez straha od kvarenja. Čuvati ga treba u zamračenoj ne pretoploj prostoriji (smočnici ili podrumu).
Autor:Amela Amela
Izvor:njami-njami.blogspot.com
Nema komentara:
Objavi komentar