Ploča za kuhanje – plinska

Koristiti Bosch ploču za kuhanje Serie 6 sa 5 plamenika znači koristiti pravog zmaja u kuhinji. Ako ste ikad izgubili živce kuhajući juhu satima ili pohajući odreske tako dugo da na kraju dobijete prave spremnike ulja i masnoće u svakom, onda ste sigurno više puta poželjeli kraj takvim mukama. Tada ćete razumjeti o čemu pričam kada spominjem zmaja u kuhinji, kakvog sam dobila nabavkom upravo ove ploče za kuhanje.

Nakon godina kuhanja na svakakvim ‘običnim’ štednjacima i pločama za kuhanje, sakupila sam sasvim dovoljno i frustracija i neuspjelih pokušaja savršenih jela, a samim tim i sasvim dovoljno iskustva koje je i dovelo do izbora upravo ove ploče za kuhanje. Jednom rječju – savršenstva! Budući se i nova kuhinja radila potpuno ispočetka, imala sam mogućnost postaviti ploču za kuhanje na idealno mjesto baš za nju. Ploča za kuhanje je u mojoj kuhinji centralno mjesto, pa s obzirom da upravo uz nju proboravim najviše vremena, odlučila sam ju postaviti na meni najdraže mjesto sa puno svjetla, tik do velikog prozora kroz koji dok miješam i kuham u svakom trenu mogu baciti pogled i odmoriti dušu. Sa svake strane ploče za kuhanje osigurala sam dovoljno mjesta za odlaganje posuđa i pribora, kojega se u mojem svijetu kuhanja uvijek, ali baš uvijek stvori cijela gomila u samo nekoliko minuta (što da radim kada volim svoj kreativan nered).

Ploča za kuhanje BoschNo, ono što mi je bilo najbitnije je to, da mogu istovremeno kuhati više različitih jela. Ne dva ili tri, nego čak 5, što mi ova Bosch ploča za kuhanje sa 5 plamenika i omogućava. Npr. kuham u isto vrijeme: juhu, odreske u umaku, tjesteninu kao prilog, rižu kao drugi prilog, a ima mjesta i za još jedan manji lončić ili džezvu za kavu. Ne događa se ovakva situacija svaki dan, ali kada se dogodi, ja sam doista uz samo malo organizacije, sa svim slijedovima ručka gotova u isto vrijeme! S obzirom na odličan dizajn i na jako dobru i ekonomičnu raspoređenost plamenika, na ovoj je ploči za kuhanje to doista i izvedivo. Ako ste možda mislili da su sve te ploče za kuhanje podjednake, krivo ste mislili! Postoje jako velike razlike u dizajnu koje na prvi pogled niti ne zamjetite, naročito ako ne kuhate često. Pritom mislim na činjenicu, da na određene ploče za kuhanje jednostavno nećete moći u isto vrijeme staviti 5 prosječnih lonaca jer jednostavno fizički na ploču ne stanu u isto vrijeme. I čemu onda 5 plamenika??? Ja sam prilikom nabavke uređaja u jednom jako dobro opremljenom salonu kućanskih uređaja zahtjevala isprobavanje lonaca na izložbene primjerke, čisto da vidim kako ti lonci ‘dišu’ na plamenicima, i shvatila da su neke ploče za kuhanje apsolutno neefikasne u tom pogledu. Poneke su imale komandne gumbe toliko blizu plamenika da ih lonac samo malim pomakom dotakne! Dakle, jako puno detalja na koje je dobro obratiti pažnju ukoliko želite nabaviti stvarno dobar i kvalitetan uređaj!

Biti će vam apsolutno jasno o čemu govorim kada navedem slijedeće specifikacije moje Bosch ploče za kuhanje:

Dimenzije (mm) – 45 x 702 x 520: kao što sam ranije rekla, ovo su dimenzije koje omogućavaju doista komforno kuhanje, i smještaj 5 lonaca srednje veličine na svaki plamenik u isto vrijeme.
Ploča za kuhanje BoschDvostruki plamenik za wok – središnja plinska jedinica ploče za kuhanje koja ima sistem s dvostrukim plamenom za posebno jako i učinkovito kuhanje sa do 5,00 kW. Ako vam ovi ‘kilovati’ ne znače ništa, možda će vam značiti činjenica, da kada se ovaj plamenik upali, morate imati doista veliko i jako posuđe koje će izdržati taj plamen, koji ne samo da goooooriiiii, nego se i čuje 😉 Majstori na montaži su se šalili da će pola grada ostati bez plina kada popalim sve plamenike u kuhinji 😀 No, šalu na stranu, na ovom plameniku, jelo u većoj tavi ili woku, isprži se doista u času, što je za takva jela iz woka i potrebno – jako visoka temperatura kako bi namirnica postala hrskava izvana, a sočna iznutra. Idealan je kako za meso, tako i za povrće, a također i za zagrijavanje vode za kuhanje tjestenine, što je na ovom plameniku doista čas posla.  No, s obzirom da je ovaj plamenik dvostruki,  on isto tako može biti i dovoljno nježan za kuhanje kakve fine kremice ili otapanje čokolade u lončiću, ili pak za umake, jer se samo jednim okretom plamen smanji i bude dovoljno ‘nježan’ za ovakve tipove namirnica.
Preostala 4 plamenika – 1 snažni (sličnog intenziteta kao i centralni dvostruki), 2 obična i 1 štedljivi (štedljivi je doista štedljiv i koristim ga samo za podgrijavanje, kuhanje finih kremica za koje nije potrebna visoka temperatura ili pak za kuhanje crne kave na klasičan način)
Unutarnji nosači posuđa od lijevanog željeza – za puno stabilnosti i čvrstoću. Robusni si u čvrsti, sastoje se od dva lako odvojiva dijela. Čiste se jednostavno, a s obzirom da su tamni, na njima se ne vide sitna nagorijevanja koja se neminovno dogode prilikom kuhanja (pa vas tako ni u jednom trenutku neće moći zaskočiti i iznenaditi checkingom kuhinje mama ili svekrva koja pazi na svaku trunčicu nečistoće 😀 )
Ploča za kuhanje BoschDizajn i boja površine – nehrđajući čelik blago ulegnute površine. Iako me jako puno protivnika inoxa u kuhinji odgovaralo od ovakvih uređaja, prvenstveno zbog čišćenja, nisam se dala nagovoriti na nešto drugo, jer kao prvo, nehrđajući čelik mi se jako sviđa. Kao drugo, nije ga apsolutno nikakav problem očistiti danas dostupnim sredstvima za čišćenje u gotovo svakoj trgovini (najidealnije sredstvo koje otklanja svaku mrlju mi je sredstvo sa octenom kiselinom, koje lako i sami možete smućkati u kućnoj izvedbi, staviti u bocu sa raspršivačem i koristiti svakodnevno upravo na ovakvim površinama). Kao treće, svaka površina u kuhinji koja se ne održava redovito, postati će grozno prljava bez obzira od kakvog je materijala napravljena 😉 Nadalje, ova je ploča za kuhanje dizajnirana tako da je blago ulegnuta, što je sasvim dovoljno da sve što vam eventualno iskipiti i odlučiti iskočiti iz lonca, ostane zadržano na ploči i nema šanse da se prolije po podu (kao što je često slučaj sa staklokeramčkim pločama koje su potpuno ravne) A ako ste i vi jedni od onih koji tvrde da se njima takvi kiksevi ne događaju i da nema šanse da im nešto ‘iskipi’ dok se kuha, onda ili lažete ili ne kuhate često, jer greške se događaju i najboljima, naročito kada odrađujete multitasking u kuhinji poznat većini zaposlenih mama koje u isto vrijeme i kuhaju i peru suđe i prostiru oprani veš i rješavaju zadaću sa tri klinca istovremeno 😉
Jednoručno paljenje – nikad jednostavnija upotreba ploče za kuhanje: pritisak, okret i to je to… plamen je spreman u samo par sekundi, bez potrebe za dodatnim priborom u vidu el. upaljača za plin, šibica i sl.
Glavni prekidač Mainswitch – pritiskom na ovaj gumb moguće je isključiti cijelu ploču za kuhanje u isto vrijeme.
Dječja sigurnosna brava – jednostavnim okretom glavnog prekidača onemogućit ćete paljenje svih plamenika i tako zaštititi znatiželjne male buduće kuhare i kuharice koji se baš obožavaju petljati po novoj kuhinji i isprobavati nove stvari, od opekotina i sl. nepodopština samo nestašnoj djeci svojstvenih.
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Dizano tijesto

Uvijek kad su proslave rođendana posrijedi, a često i kada nam se samo prijatelji na kavicu najave, posegnem u svoju ladicu sa brašnom i kvascem. Jednostavne, proste namirnice a čuda se od toga mogu napraviti. Toga ne smije nikad nedostajati.

U svojoj, da je tako nazovem, ‘kulinarskoj povijesti’ skupila sam popriličan broj recepata za raznorazne klipiće, slance, perece i slično, neke od bake, neke od susjede, neke iz pisanih kuharica. Isprobala sam sve i svašta, i svaki je recept garantirao nešto posebno a ja bih uvijek bila pomalo razočarana jer su mi svaki put ispadali skoro pa isti klipići. U početku sam se držala strogo recepata. Nije smio nedostajati niti ml ulja ili mlijeka i ako bih što zaboravila bila bih u panici kako će ispasti, hoće netko primjetiti da sam to i to pogriješila ili…..S vremenom sam shvatila da je doista stvar samo u praksi. Dakle, ako prvi put ne ispadnu klipići kako treba, ma drugi put će već biti bolji, treći put savršeni i svaki put sve bolji i bolji.

A recepti? Hmm, i danas imam u glavi jedan osnovni koji onda po potrebi samo dorađujem. Jer ako je tijesto premekano jednostavno dodajem malo po malo brašna….lakše je tako i mijesiti. Ako je slučajno pretvrdo dodajem pomalo mlijeka i ulja dok ne postane podatno pod rukom..to se osjeti ..

Htjela bih još reći, za one koji možda ne znaju, da se dizano tijesto može zamijesiti sa friškim ‘živim’ kvascem, sa suhim ‘u vrećici’ kvascem a od nedavno je na tržištu i Garant od dr. Oetkera pa se često i njim služim.

Razlika ima, i to nekoliko:

kad se dizano tijesto mijesi sa friškim kvascem, proces izrade je duži zbog vremena potrebnog da se tijesto ‘digne’ nakon što se zamijesi. Po okusu i podatnosti, klipići pripremljeni na takav način su mekši izvana, usudila bih se reći, malo ‘žilaviji’.
kad se dizano tijesto mijesi sa suhim kvascem u vrećici, proces izrade se skraćuje samo za ono uzdizanje kvasca na početku. Po okusu i podatnosti, klipići su isti kao i kad se rade sa friškim kvascem.
kad se dizano tijesto radi sa ‘Garant’ praškom postupak izrade je znatno skraćen, jer se tijesto ne mora ostavljati na počivanju. Odmah je spremno za daljnju izradu što god već htjeli od njega napraviti. Po okusu i podatnosti, klipići pripremljeni na takav način su puno krhkiji, ‘krckaviji’ i rahliji.
Dobro, dobro, do sada ste već sigurno shvatili, ja sam luuudaaa na dizano tijesto! 😀 Ali kako ne bih??? Od njega ne samo da se mogu napraviti užasno ukusni klipići, i to u raznim varijantama: punjeni svim i svačim, prazni, posipani sjemenkama mmmmmm! Idealno je i za pizze, pizzete, ono se može napuniti i zarolati pa tako dobijemo male šarene zalogajčiće…

Kada su proslave rođendana u pitanju, takve varijante jela su i najpraktičnije. Jer, uvijek je tu puno ljudi oko stola, što odraslih, što djece. Za dječjim stolićima je isto tako uvijek gužva i doista bi bilo nespretno svakome poslužiti tanjur sa salamicama i sličnim. Bilo bi toga posvuda gdje ne treba. Svatko tko je bar jednom pokušao organizirati rođendan kod kuće zna o čemu govorim. 😉

Sa ovakvim jelima djeca će biti oduševljena, jer mogu si uzimati onako ‘usput’, grickati, i najesti se a da i ne primjete, takvi zalogajčići su im primamljivi baš zato što su mali, šareni i što ih mogu sami izabrati.

Dakle, pregaču oko vrata, brašno u ruke i mijesite 😀

Puno uspjeha i dobar tek Vam želim!
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Torte

Kada dođe vrijeme rođendana,naši malci uvijek imaju bezbroj ideja kakve bi torte htjeli. Jer ‘baš takvu su vidjeli kod nekoga na roćkasu..’ ili su u điru traktori, ili kosilice ili… A definitivno najbolji način da ih razveselite je iznenaditi ih baš onakvom tortom kaku su poželjeli.

Kada sam ja počela peći torte svojoj djeci, isprva su to bile obične okrugle torte sa nekoliko ispisanih šarenih slova i svjećicama. I klinci su u biti bili zadovoljni i sa tim, bitno im je bilo puuuuhatiii.  Ali ja sam bila nezadovoljna. Uvijek sam mislila :‘ma kvragu mogu ja i bolje od toga’. Onda sam shvatila da i nije takav problem potruditi se još samo malo više i ‘rasturiti’ Bentena ili napraviti pravi pravcati traktor ili kosilicu. Samo malo mašte i…..‘tandaraaaam’ rekla bi moja Magdalena, eto torteeee.

Da se razumijemo, nisu to sad neke umjetnine kao sa onih divnih slika iz fensi časopisa sa kolačima, nisu to sad neka remek djela….Šlag mi se uvijek učini premekan, nikad ga ne mogu zagladiti ‘baš onak’ kak je na slici’, leptir na torti mi ispadne kao da ga je voda donijela ali to doista nitko ne vidi osim mene, i sve je to taaaako nebitno kad vidim osmjehe kad je ugledaju. I kad kažu, ‘vauuuuu mamaaa, najbolja si’!

Ukrasi za torteJa osobno imam dosta živaca i strpljenja za ovakve i slične ‘radove’ ali , ukoliko jednostavno nemate ‘žicu’ za to, ili ako vam se jednosatvno neda mučiti nikakvim 3D animacijama, možete ispeći biskvite po bilo kojem od ovih recepata koje sam vam dala, samo u okruglom kalupu (npr. 26 cm promjera). Iste prerezati na pol svaki, filati na iste gore opisane načine. Premazati npr. zelenim šlagom izvana i gore staviti djetetovu omiljenu igračku, sad, dali će to biti traktor ili kamion ili autić ili bilo što drugo interesantno a da nije preteško, sasvim je svejedno naravno. Bitan je dječji osmjeh kad tortu iznesete pred njega i i ono zadivljujuće svjetlucanje okica. A nakon toga ćete zaboraviti na svu muku oko pravljenja torte i bit ćete najponosniji na svijetu. A vaše dijete je to i zaslužilo!!!

Torte

Možda ste znali, a možda i niste:

najbolje ćete provjeriti da li je biskvit doista pečen ako pod kraj pečenja zapiknete u njega čačkalicu dokraja. Ako čačkalica ostane čista, tj. ako se na nju  ništa ne zalijepi, biskvit je pečen.
Ako vam se u pripremi bilo kojeg biskvita učini da je masa preteška i pregusta za miksanje slobodno dodajte malo mlijeka (3-4 žlice), ništa se neće dogoditi, a lakše ćete izmiksati. Dakle, ne morate se baš uvijek striktno držati svakog mililitra u receptu. Vjerujte sebi!
Svaki, ali svaki biskvit za torte (ili kolače, svejedno), pogtovo one u koje neide nimalo ulja ni margarina, obavezno prije filanja poškropiti mlijekom. Bit će puno izdašnije i mekanije.
Ako vam se slučajno dogodi ‘kiks’ i biskvit vam se npr, raspadne prilikom rezanja na pol (meni se to dogodilo više puta..) snađite se. Nije sve izgubljeno. Npr. izmrvite biskvit potpuno, pomiješajte ga u posudi s kremom koju ste već skuhali i premjestite ili u okruglu zdjelu obloženu prozirnom folijom(pa ćete kad se ohladi dobiti oblik polukugle) ili sve istresite u četvrtasti lim, poravnajte pa kad se stisne izrežite na kocke. Neće to možda biti ono što ste u početku zamislili i htjeli, ali vam trud neće biti uzaludan,a kolač će u konačnici biti jednako fin. A ako totalno izgubite živce (ooo da, i to se događalo hehehe), pošaljite muža ili starije dijete u trgovinu po pakiranje gotovih biskvitnih kora za torte i spasite situaciju. Jednostavno ih namočite malo mlijekom i nafilajte svojom kremom – možda nitko ne primjeti razliku 😉
Doista nije tako bitno u kako velikom kalupu se torta peče. Ako je kalup manjeg promjera , biskvit će biti viši, ako je većeg promjera biskvit će biti niži, a to je sve tako relativno. Bitno je da je ukusno i dobro pečeno.
Boje za ukrašavanje su dobri pomagači za ukrašavanje. Mogu se nabaviti skoro u svakom dućanu i nisu tako skupe. Ja najčešće koristim one u boćicama, tekuće jer su mi najjednostavnije za upotrebu. Međutim, one boje u prahu su nešto intenzivnije pa ako trebate ‘jaču’ nijansu upotrijebite te. Uputstva su obično na pakiranjima.
Boja za torte
Šlag; Ako koristite onaj biljnog porijekla (Hulala, Hole….ima ih svakakvih) neće vam biti potreban učvrščivać tipa kremfix jer su takvi šlagovi puno tvrđi kad se izmiksaju, za razliku od onih mliječnog porijekla koji su možda čak i ukusniji ali za koje ćete trebati i kremfix da bi zadržali čvrstoću duže vrijeme.
Na kraju, želim vam puno uspjeha u spravljanju torti. Vjerujte u sebe, dajte svojoj mašti krila, zasučite rukave i na posao!

Nadam se da ćete uživati u mojim receptima, i veliki i mali.
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Sitni kolači

Izrada sitnih kolača i pojam sitni kolači nekako je karakterističan za adventsko vrijeme i Božić jer ovakvi su kolačići idealni za napraviti u većoj količini, lako se pospreme u kutije, dugo zadržavaju svježinu i prhkost pa ako se potrudimo i ispečemo nekoliko vrsta, možemo uživati u domaćim kolačićima cijelo vrijeme blagdana. A ima li što ljepše nego u toplini svog doma dijeliti radost pečenja kolačića i kušanja istih?!

sitni kolači - djeca rade sitne kolačeUkoliko do sada još niste, svakako pokušajte jednom ispeći sitne keksiće sa svojom djecom. Bit ćete oduševljeni kad vidite što sve mogu a provesti ćete predivno vrijeme u kreativnoj igri s njima. Izrada takvih sitnih kolača je jednostavna i nitko se ne može ozljediti, ali je naravno vaša asistencija i prisutnost uvijek potrebna. A bilo bi dobro da im (ukoliko su klinci manji) vi zamjesite masu koju će onda dalje moći ‘modelirati’. Bit će vam potrebne još i male modlice sa kojima će se izrezivati sitni kolači i možete početi! Za ovakve je aktivnosti najbolje klasično prhko tijesto koje može biti ili s okusom vanilije ili uz dodatak kakoa, čokoladno. Možete također u masu umiješati i mljevene orahe, kokos ili nešto slično.
Pripremite se u startu da će brašna biti posvuda ali to je cijena dječjeg zadovoljstva 😉 Stoga će vam biti potrebne male pregače ili im jednostavno obucite stare košulje koje vam više ne trebaju, ili pak od većih plastičnih vrećica izrežite i napravite male pregače kako se ne bi baš ‘sredili’ od glave do pete. Klinci će biti ponosni sami na sebe što im dajete tako veliku odgovornost da sami naprave kolačiće, a i oduševljeni kad skuže kako je to što su napravili zaista i jestivo i fino. A uz sve to zabavit ćete se luuuuudo 😀

Moji su klinci, od kad im dajem da peku sitne kolače toliko oduševljeni da više uopće ne žele mijesiti plastelin jer se on ‘ne može pojesti’ (da, probali su naravno ;)!

Sitni kolači – dobro je znati:

sitni kolači krašuljciPrhko tijesto ćete najlakše umijesiti ako margarin izvadite iz hladnjaka najmanje 30 min prije nego počnete raditi kolače.
Kada pripremite sve sastojke u posudi, posao miješanja si olakšajte mikserom sa spiralama i miksajte sve dok smjesa ne prestane biti brašnasta. Tek tada dovršite miješenje rukom. Puno lakše i puno brže 😉
Sa tijestom ćete lakše rukovati ako ga prije obrade pustite počivati u hladnjaku najmanje 30 min. Umijesite dakle kuglu, omotajte ju prozirnom folijom i stavite u hladnjak. Tako će se malo očvrsnuti margarin u tijestu i neće biti toliko ljepljivo 😉
Od praška za pecivo prhki kolači rastu u visinu a od sode bikarbone se šire! Imajte to na umu kako vam se kolačići uslijed previše sode bikarbone ne bi ‘razišli’ u pećnici 😉
sitni kolači prije pečenjaZa pečenje kolačića uvijek koristite papir za pečenje jer je tako puno jednostavnije i praktičnije – možete ispeći više ‘tura’ kolačića bez pranja lima između toga a i možete na papir za pečenje pripremiti kolačiće pa ih onda samo sa papirom prebaciti u lim bez čekanja da se lim ohladi 😉
Pri slaganju kolačića na lim za pečenje uvijek ostavite dosta mjesta između njih  kako bi se po potrebi mogli širiti. Sitni se kolači ionako kratko peku pa ćete sve stići ispeći i u nekoliko navrata 😉
Vodite računa o vremenu pečenja naznačenom u receptu, jer svaki je recept drugačiji a za ovakve kolačiće je bitna dužina pečenja kako ne bi bili pretvrdi ili premekani. Isto tako, dobro je znati da se kolačići ukoliko ih nakon vađenja iz pećnice ostavite na limu, još nekoliko minuta peku od same vrućine lima.
Velika većina prhkih kolačića nakon pečenja nekoliko minuta bude u sredini mekana. Dobro je u tom periodu ostaviti kolačiće na limu ili papiru za pečenje dok se ne stvdnu a tek onda ih vaditi i slagati u kutije.
Sitni kolači – pohranjivanje i zamrzavanje

Sitni prhki kolači, čajna peciva i sl. najbolje je čuvati u metalnim ili plastičnim kutijama s poklopcima jer tako najduže čuvaju svježinu. Naročito je to bitno za medenjake npr. jer je njima potrebno duže vrijeme kako bi omekšali i postali ukusni.
Sitni kolači se mogu vrlo uspješno i zamrznuti. U zamrzivaču (dakako u kutijama s poklopcem) mogu stajati i do 6 mjeseci a odmrzavaju se na sobnoj temperaturi.
Dakle, zasučite rukave, sve slabe živčeke i brige zatvorite u neku ladicu, osmjeh na lice i na posao!

Želim Vam puno uspjeha u pečenju sitnih kolača, puuuuuno više zabave i naravno, dobar tek!
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Kremasti kolači

Često sam se susrela sa ljudima koji misle kako su kremasti kolači sami po sebi zahtjevni, da je za njihovu pripremu potrebno veliko kulinarsko umjeće i puno iskustva. No to doista nije tako. Kada su u pitanju kremasti kolači, smatram da prije svega morate imati volju peći kolače i pripremati slatko, a samim tim i boraviti u kuhinji, jer tada će vam se čak i one stvari za koje mislite da nisu dobre činiti puno boljima. Pozitivan stav jako puno znači, a kad ste sigurni u sebe, dajete i puno bolje rezultate svog rada. Ja nemam neko veliko kuharsko umijeće, ali obožavam kuhati i peći kolače, a svakim novim receptom postajem bolja kuharica. Ako ste početnik u kuhinji, trebali bi se držati bar okvirno uputa i recepta, nabaviti osnovne limove i opremu (mikser, pjenjače, kalupe za torte, špricu za ukrašavanje šlagom, plastične posude za miksanje…) te prije nego se upustite u pripremu kolača isplanirati dovoljno vremena za ispravnu pripremu kolača. Na taj način nema šanse da ne uspijete. A kada jednom steknete dovoljno samopuzdanja poželjet ćete eksperimentirati i sa složenijim receptima.

Iako je sve kolače najbolje jesti svježe jer je tada definitivno i punoća okusa najizraženija, ponekad se pokaže potreba za pohranjivanje kolača koji se nisu pojeli.

KREMASTI KOLAČI – POHRANJIVANJE

Kremasti kolači najbolje će se sačuvati ako ih čuvate u hermetički zatvorenoj posudi. Ako se radi o kolačima koji nemaju puno kreme, pogotovo ne kreme sa jajima, mogu se čuvati u takvim posudama u rashlađenoj smočnici nekoliko dana.
Bitno je ne čuvati zajedno suhe kolače i kremaste, jer bi vlaga iz ‘mokrih’ kolača mogla omekšati suhe.
Kremasti kolači koji sadrže voće ne bi smjeli prilikom pohranjivanja dolaziti u direktan doticaj sa alu folijom, jer bi kiselina iz voća mogla reagirati s folijom.
Svi kremasti kolači punjeni ili premazani šlagom ili slatkim vrhnjem, kremom na bazi maslaca ili margarina i mekanog sira trebali bi se čuvati u hladnjaku.
KREMASTI KOLAČI – ZAMRZAVANJE

Ukoliko ne namjeravate kolače odmah konzumirati zamrzavanje je dobar način očuvanja svježine kolača. Može se zamrznuti gotovo sve: torte, čajno pecivo, kremasti kolači… Neophodno je prije zamrzavanja kolače omotati aluminijskom ili prozirnom folijom. Ako zamrzavate tortu koja na sebi ima ocaklinu ili pak ukrase, prvo ju zamrznite samo na pladnju, a potom ju premjestite u zatvorenu posudu ili vrećicu za zamrzavanje.
Kolači se u zamrzivaču mogu čuvati do 6 mj.
Ako zamrzavate veću količinu kolača, između slojeva je dobro staviti foliju.
Prilikom odmrzavanja kolače ostavite u omotu u kojem su se zamrzli, na sobnoj temperaturi dok se ne odmrznu. Ako je kolač ukrašen, odmotajte prvo foliju pa ga onda tek odmrznite.
KREMASTI KOLAČI – DOBRO JE ZNATI:

Brašno – za pečenje biskvita možda je najbolje koristiti oštro pšenično brašno. Prilikom dodavanja brašna u smjesu za biskvit, dobro je brašno prosijati. Zašto? Zato što se prosijavanjem i padanjem čestica brašna s visine stvaraju mjehurići zraka od kojih se onda biskvit lijepo digne i bude prozračniji.

Sredstva za dizanje – Prašak za pecivo: od njega se tijesto diže u visinu i kolač bude rahliji i onako ‘spužvastiji’ na pritisak. Soda bikarbona: od nje se tijesto ide u širinu i postaje prhkije, pa je nju možda bolje koristiti pri pripremi sitnih prhkih kolačića.

Jaja – snijeg od bjelanjaka je lakše napraviti od jaja koja ste čuvali na sobnoj temperaturi nego od hladnih jaja iz hladnjaka. Ako su jaja prehladna, može se čak dogoditi da se smjesa zgruša. Dodavanjem tučenog snijega od bjelanjaka u smjesu od žumanjaka i brašna postići ćete da biskvit bude prozračniji i da se bolje digne. To je potrebno napraviti brzo ali nježnim pokretima kuhače kako bi u smjesi ostalo što više zračnih mjehurića. (miješanje u obliku osmice kroz pomiješane smjese je najbolji način)

Papir za pečenje – puno jednostavniji način da se kolač ne zalijepi za dno posude u kojoj se peče od klasičnog načina mazanja lima masnoćom i brašnom, naročito ako biskvit morate istresti nakon pečenja i prerezati. U slučaju da pečete biskvit za koji očekujete da se prilično digne, onda treba na dno lima izrezati papir za pečenje u obliku lima, a stranice lima namastiti i pobrašniti. Nakon pečenja a prije istresanja biskvita iz posude obavezno oštrim nožem proći uz rub lima oko kolača kako bi provjerili da se kolač slučajno nije zalijepio. Papir se sa biskvita najlakše odlijepi dok je biskvit još topao.

Čokolada – čokoladu za kolače najbolje je otapati u malom loncu na pari uz lagano miješanje. Važno je da se čokolada ne pregrije i da ne prokuha dok se otapa jer tako će izgubiti sjaj, može zagorjeti ili se stvrdnuti.

Krema za kolače – kremu je najbolje kuhati u loncu na pari jer se tako kuha polaganije i nema opasnosti o zagorijevanja ili stvaranja grudica prilikom miješanja. Ako vam je u blizini utičnica, dobro je riješenje kremu koja se već počela stvrdnjavati miješati mikserom jer će tako biti najravnoomjernije promiješana.

STANDARDNE MJERE I OMJERI:

1 jušna žlica = 3 čajne žličice
1 čajna žličica = 1/2 jušne žlice
1 žlica brašna = cca 12 g
1 žlica šećera = cca 15 g
1 žlica soli = cca 12 g
7 žlica vode = 1 dl
10 žlica mljevenih oraha = cca 10 dag
12 žlica šećera u prahu = cca 10 dag
1 oz = 30 g
1 lb = 500 g
1 pint = 600 ml
Nadam se da sam vam ovim tekstom bar malo olakšala pripremu kolača. Svaki put kad pečem kolače se sjetim još nečega pa dodam na ovu stranicu, a budući smo zajedno pametniji bilo bi dobro da nam i Vi  pošaljete svoja iskustva u pripremi kolača i na taj način dopunimo ove korisne informacije.

Recepte  za sve moje kremaste kolače možete pronaći u linku ispod teksta 😉

Pronaći ćete ovdje mnoštvo ideja za fine sočne kolače, bez kojih ja ne mogu zamisliti niti jednu feštu ili rođendan ali niti blagdane kao što su Uskrs i Božić. Na dječjim rođendanima koji se organiziraju isključivo radi djece i na kojima su isključivo djeca i gosti i domaćini, možda je bolje poslužiti sitnije zalogajčiće, i slane i slatke. Međutim, naši rođendani doma otprilike izgledaju ovako: jedan je dan fešta za djecu, drugi je dan fešta za bake, djedove i tete, a treći je dan fešta za sve one koji nisu uspjeli doći ni prvi ni drugi dan. Da, daaa uvijek ima i takvih. 😉  I sve to naravno  tri puta godišnje. E, u tom slučaju imam običaj ispeći , za te ‘druge dane’ neki kremasti kolač uz naravno nešto ‘slano’. A kada su blagdani u pitanju, varijacija je bezbroj. Za Uskrs su mi nekako draže laganije torte sa kremama na bazi kravljeg sira i sl. dok za Božić najčešće radim čokoladne torte sa malo ‘jačim’ kremama.

Osim toga, neke od ovih kolača za koje sam dala recepte, možete iskoristiti i kao torte, samo četvrtaste, malo ih ukrasite, zapiknite svjećicu i imate tortu!

Ali sigurna sam da će vam se ovi kremasti kolači toliko svidjeti da ćete ih poželjeti peći i češće bez ikakvog povoda.

Želim Vam puno uspjeha u pečenju kolača i naravno, svima dobar tek!
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Jela sa kašikom

Meni je osobno najljepše ručak započeti dobrom juhom. Kuham je gotovo svaki dan, ovisno o ‘inspiraciji’ tog dana ili o željama mojih ukućana. Vjerojatno mi je ta sklonost juhama ostala još iz doba dok su djeca bila mala, odnosno od onog dana kad smo počeli sa dohranom. Jer u juhe se doista sve može ‘ugurati’, nutritivno su jako vrijedne, a ‘zakamuflirati’ u njih možete čak i ono što djeca inače nikako ne bi htjela pojesti (npr. kod nas je taj slučaj sa brokulom i cvjetačom).

O hranjivoj vrijednosti variva da i ne govorim. Kuhanjem, povrće gubi najmanje svojih prirodnih vitamina i minerala, jer sve ostane u juhi ili varivu. Dodajmo unutra još i meso i dobili smo i energetsku vrijednost jela. Variva su možda i najjednostavnija za pripremu, ne zahtijevaju puno vremena kraj štednjaka, a može se skuhati i veća količina za dan poslije. Neke vrste ‘jušnih’ hrana čak su ukusnije drugi dan, podgrijane, npr. sarma ili ćufte.

Također bitna stvar je to što ‘žlična’ jela pojednostavljuju pripremu  jer se većina namirnica potrebnih u tu svrhu (npr: povrće koje se očisti i blanšira zahtjeva nakon toga kraće vrijeme kuhanja) može unaprijed pripremiti i obraditi, pospremiti u zamrzivač i po potrebi samo nabrzinu otopiti u vrućoj vodi ili mikrovalki.

Činjenica je da većina djece, bar ne djece koju sam ja upoznala do sada, nije oduševljena jušnim jelima i varivima, jer to su hrane koje su im ‘tako mrske u vrtiću’. No, možete im doskočiti dodavanjem nekih novih okusa u varivo. Npr. žlica-dvije ketchupa ili zašećerene rajčice dat će varivu slatkastu notu. A pridobiti ih možete i zanimljivom dekoracijom u tanjuru. Možete od hrenovki ili tanko narezanih kobasica napraviti cvijet u tanjuru ili smješka ili sunce. Tako će i obični kelj postati interesantan i drugačiji!  Ako ne vole krumpir ili bilo koji drugi sastojak, jednostavno ga zgnječite vilicom da se ‘ne vidi’ i naravno spremno slažite da krumpira nema unutra! 😉 Jer, djeca su najčešće vizualni tipovi, okusi su im manje bitni, pa ako se potrudite oko te vizualizacije, možda ih pridobijete za stol!

O JUHAMA

Mnogo je vrsta juha koje se mogu pripremiti doma, ali neka osnovna podjela je na one:

bistre – koje se kuhaju dugo i polako da bi što bolje preuzele aromu iz svojih sastojaka
guste – koje se kuhaju kraće
Ako se juha poslužuje kao predjelo, i ako je k tome još gusta (krem juha), ostatak ručka može biti i manje kaloričan i jednostavniji jer su guste juhe po svom sastavu dosta zasitne.

BISTRE JUHE

Mogu se kuhati sa mesom ili samo sa povrćem i najbitnija im je odrednica da se u pravilu kuhaju na laganoj vatrici, gotovo bez ključanja. Bilo koja vrsta mesa može se kombinirati s korjenastim povrćem, no upravo o vrsto mesa ovisi i dužina kuhanja juhe. Juha od govedine se tako kuha gotovo tri sata, a od piletine upola manje. Meso kokoši je ipak nešto žilavije pa treba dva i pol do tri sata da se skuha, dok je za teletinu dovoljno sat do sat i pol. Za bistre juhe s mesom i puno korjenastog povrća karakteristično je da se na površini kada juha zakuha pojavi pjena, koju treba ukloniti žlicom, kako se ne bi izgubio izvorni okus juhe, a i kako bi juha ostala što bistrija. Iako je našem narodu u genetskom kodu ugrivarana ona krilatica “Masna koka, dobra juha”, bistre juhe od masnijih komada mesa doista znaju biti premasne, što se sasvim lijepo vidi po ovećim masnim kolutima koji se stvore na površini juhe tijekom kuhanja. Pa stoga ako primjetite da se na površini stvorilo suviše masnoće, jednostavno je pokupite žlicom i uklonite jer će tada juha biti ‘laganija’ 😉

GUSTE, KREM JUHE

To su juhe koje imaju glatku strukturu  a od povrća koje u sebi sadrži škrob (kao što su krumpir ili grah npr.) miksanjem postanu gušće, pa im ponekad nije potrebno dodavati brašno kako bi se zgusnule. Krem juhe su puno ukusnije ako im se doda vrhnje. Ali tu budite oprezni! Jer, vrhnje za kuhanje možete dodati u vruću juhu i dalje ju kuhati a de se ne zgusne dok će se kiselo vrhnje zgrušati ako ga dodate u vruću juhu koja se još kuha. Stoga ga dodajte neposredno prije posluživanja i samo ga malo zagrijte.

Puno uspjeha u spravljanu jela, i naravno, dobar tek Vam želim!

Autor:Amela Amela

Izvor:njami-njami.blogspot.com

Kako pripremiti jela od mesa

Jela od mesa i meso kao takvo je oduvijek bilo i ostalo osnovni izvor bjelančevina, a osim što je bogato proteinima, vitaminima i mineralima konzumacija mesa našem organizmu daje snagu za sve važne metaboličke funkcije te čini važan dio uravnotežene ljudske prehrane. U vrijeme mog djetinjstva, a pričamo o 70-tim i 80-tim, jela od mesa su se pripremala samo u posebnim prigodama i najčešće kroz vikend, te smo ga rijetko kad kupovali. Životinje su se uzgajale u drugom dvorištu iza kuće, i koliko ih je bilo, toliko je bilo i mesa 😉  Danas se situacija znatno promijenila,  tradicija uzgoja domaćih pajceka i kokica zadržala se još samo na selima i možda nekim prigradskim naseljim, meso je dobavljivije nego prije u mesnicama i trgovačkim centrima po različitim cijenama, pa sve više obitelji poslužuje i jede meso svakodnevno.

Među receptima u kategoriji Mesna jela svrstala sam jela od raznih vrsta mesa, od peradi do svinjetine i teletine, pa i mesnih prerađevina tipa suhe vratine, kobasice, slanine i sl. Dakle, sve ono što ima veze s mesom, a što jedan vegetarijanac sasvim sigurno ne bi pojeo 😉 No, da bi jela do mesa bila ukusna i da bi njihova priprema tekla glatko i bez problema, dobro je znati nekoliko osnovnih stvari i trikova.

Jela od mesaJela od mesa i kako ih pripremiti

Kod pripreme mesnih jela, važno je prilagoditi način pripreme vrsti mesa koja se priprema. Prije svega dobro je znati da je meso to mekše što je udaljenije od glave i papaka životinje, pa će shodno tome i komadi mesa koji se nalaze na određenom dijelu životinje biti drugačije strukture, teksture i naravno mekoće. Sasvim je logično da će meso na onim dijelovima koji se puno koriste i koji su aktivni (vrat, noge, papci) biti čvršće i žilavije jer su to mišići koji se puno troše i koriste svakodnevno, dok će oni dijelovi koji se ne troše gotovo nimalo biti najmekaniji (kao što je npr. meso leđa i rebara). Naravno da su shodno tome i takvi ‘mekši’ komadi mesa i cjenovno puno skuplji od ovih drugih. No, to ne znai da tvrđi i jeftiniji komadi mesa ne mogu biti jednako ukusni i sočni nakon termičke obrade. Potrebno je samo znati par trikova i stvar je riješena 😉  Dakle, tvrđi i žilaviji komadi mesa omekšati će ako se pripremaju polako, pirjanjem ili laganim, dugim pečenjem ispod poklopca na nižoj temperaturi, a ako ih dodatno marinirate prije pripreme dobit ćete pravu stvar! Slijedom toga, mekši će komadi mesa biti najukusniji biti ako se pripremaju na brzinu, prženjem u tavi na malo ulja ili na grilu pećnici na višim temperaturama.
Meso rezano u smjeru vlakana prilikom pečenja uzrokovat će isušivanje i savijanje krajeva odreska prilikom pečenja, no to se može izbjeći tako da se meso reže okomito na smjer vlakana.
Kod pirjanja mesa, bilo da se radi o većem komadu mesa ili šniclama, bitno je meso prvo dobro zapeći na malo ulja, a potom dodati povrće, vodu ili vino pa dalje polagano pirjati. Tako će meso zadržati mekoću. Također je jako bitno ne pretrpati posudu komadima mesa na početku, jer se na taj način automatski snižava temperatura prethodno ugrijane tave i meso se neće ravnomjerno zapeći sa svih strana. Nadalje, pirjati treba na blagoj i umjerenoj vayri, nikako ne prejako, jer kod previsokih temperatura tekućina brzo isparava, a tada je  potrebno češće dolijevanje dodatne tekućine, pa se na taj način pretjerano razblažava izvorni okus jela i gube svi bitni nutrijenti iz obroka koji se priprema.
Jela od mesaKod prženja mesa na brzinu, posebice kod roštiljanja, bilo da se radi o pravom roštilju ili pečenju na grilu u pećnici, bitno je meso premazivati mješavinom ulja i vina uz dodatak soli ili vegete, jer će tako biti najsočnije. Također ne treba pretjerivati sa dodavanjem ulja koje će prilikom prženja samo prskati i sagorijevati što u konačnici nikako neće pridonijeti dobrom okusu jela koje se prži.
Veći komad mesa (pečenka) nakon pečenja svakako treba ‘odležati’ najmanje 15 minuta na sobnoj temperaturi izvan pećnice, a manji komadi mesa barem 5 minuta kako bi se sokovi od pečenja unutar unutar mesa zadržali i lijepo proželi. Ako se pečeni komad mesa reže odmah nakon vađenja mesa iz pećnice, svi će sokovi doslovno izaći iz pečenke i meso će biti suho i neukusno 😉
Iskustvo je pokazalo da je meso bolje pripremati ako prije pečenja odleži 20-tak minuta izvan hladnjaka na sobnoj temperaturi.
Meso se također može omekšati ali i oplemeniti mu okus ako se nadjene nadjevom koji održava vlažnost i čini ga sočnijim. I najobičniji komad mesa može postati ukusna sočna delikatesa ako se dobro začini, premaže senfom i nadjene npr. pancetom i sirom.
Puniti se mogu veliki komadi mesa i tada je potrebno cijeli komad razrezati po dužini, malo istući batom za meso, nadjenutii pa uz pomoć kuhinjskog konca ga povezati kako se prilikom pečenja ne bi raspalo.
Od mesa izrezanog na šnicle, mogu se napraviti ukusne punjene roladice, koje nakon rolanja pričvrstite čačkalicom, ili meso jednostavno preklopite pa onda pričvrstite.
Bez obzira koju vrstu mesa pripremate, potrebno je prilagoditi vrijeme pripreme vrsti mesa. To znači da je za perad potrebno kraće vrijeme pripreme, pogotovo ako je meso skinuto s kosti i nasjeckano. Svinjetina, a pogotovo junetina zahtjeva duže vrijeme pripreme.
Bez obzira da li ste ljubitelj običnih odrezaka ili mesa u umaku, pohanaca, faširanaca, slaninice, čvaraka ili kobasica,  nadam se da ćete uživati kušajući moje ‘mesne’ recepte i da će vas jela od mesa potaknuti na neke sasvim nove ideje, fine ručkove i večerice .

Autor:Amela Amela

Izvor:njami-njami.blogspot.com

Čuvanje i arhiviranje recepata

Vjerujem da sve naše mame i bake imaju bar jednu svoju bilježnicu sa receptima. U vrijeme dok nije bilo računala ni interneta, zapisivanje recepata u bilježnice bio je jedini način sakupljanja i objedinjavanja više recepata na jednom mjestu. Sve dok nisam otkrila internet i sve njegove prednosti i sama sam recepte zapisivala na papiriće, neke sam trgala iz časopisa pa skupljala u kutije. Jednom sam si dala truda pa sam sve takve razbacane recepte uvezala u registratore pa su mi sada svi na jednom mjestu lijepo organizirani.

Prelistavajući bilježnicu sa receptima moje mame prije nekog vremena, pronašla sam mnoštvo jako dobrih recepata koje nigdje nemam zapisane i palo mi je na pamet da bi bilo dobro sve to digitalizirati i na taj način pospremiti. A budući da ovdje sa vama dijelim svoje recepte, odlučila sam podijeliti i recepte iz bilježnica naših baka. U pripremi imam i jednu još stariju bilježnicu s receptima jedne stare bake u čijem smo susjedstvu nekad živjeli, pa uskoro slijedi i to. Vjerujem da ću ih s vremenom uspjeti i sama sve isprobati i ispeći pa ću slijedom toga kako ih budem pekla i objaviti slike i postupak izrade. Za sada vam nudim samo izvorni tekst recepta iz bilježnice i moj prijepis istog, kako ne bi bilo zabune što gdje piše. Tekstove neću puno mijenjati, osim na mjestima gdje se nešto baš treba pojasniti. Svi su ti recepti manje-više isprobani i sve ih je ona bar jednom ispekla. Budući su se recepti nekad zapisivali usmenom predajom, svašta se tu nađe zapisano, pa čak i recepti u kojima su zapisani samo sastojci a sam postupak izrade je ‘ionako poznat’ i kada sam pitala zašto nema zapisano kako se to radi odgovor je bio otprilike ovakav: ‘Pa to se zna! To sve samo izmiksaš i ispečeš – Ako je kolač kremasti zna se da na biskvit ide krema i to je to, eto ti redoslijeda. Nema tu puno mudrovanja’ 😉

Dakle, domaćice drage, kuhaču u ruke, pregače oko vrata i slobodno se upustite u izradu nekih od ovih kolača iz bakihin bilježnica. I naravno, obavezno mi javite kako su ispali. Živo me interesira .

Autor:Amela Amela

Izvor:njami-njami.blogspot.com

Šta jedna kuhinja treba da ima?

U današnje vrijeme, ali i kroz povijest kulinarstva, kuhanje je uveliko olakšavala dobra oprema u kuhinji. Pod opremom razumijevam  dobre noževe, posuđe ali i sav ostali pribor koji bi se u jednoj kuhinji trebao naći. Ako ste domaćica – početnica bit će vam potrebno tek nekoliko osnovnih stvari jer se i s tim mogu pripremiti nevjerojatno ukusna jela, a s vremenom ćete tu zbirku samo dopunjavati.

Naravno da ćete si kupiti ono posuđe koje si financijski možete priuštiti. Htjela bih vam samo skrenuti pažnju na to, da će se visokokvalitetna a samim tim i skuplja oprema isplatiti jer će potrajati duži niz godina. Jeftinija oprema će se pohabati u relativno kratkom roku, pa ćete ionako ponovo morati kupiti novu. Isto tako dogodit će vam se, da se npr. upotreba tanke nekvalitetne tave na koju se hrana lijepi ili tupog noža s kojim nećete moći nasjeći običan luk na sitne komadiće, pretvori u bespotrebnu noćnu moru i mukotrpan posao. Odluka što kupiti je dakako na vama. Ja ću vam ovdje samo dati neke smjernice iz svog iskustva kako bih vam možda olakšala ‘posao’ 😉

Sve što treba u kuhinji!

dotty_tea_potPOSUDE ZA KUHANJE

Posude za kuhanje moraju biti dovoljno teške da se ne prevrnu prilikom manevriranja po štednjaku a opet ne preteške da ih ne bi mogli podignuti. Vrlo je bitno imati posude sa teškim duplim dnom jer one najbolje raspoređuju temperaturu prilikom kuhanja. Naravno, da se odgovarajući poklopci podrazumijevaju. Pripazite i na ručke kako se ne bi zagrijavale prilikom kuhanja a vi ostali sa opečenim prstima 😉

Moj prijedlog:

2-3 posude srednje dubine a različitih zapremnina – za pirjanje, kuhanje
1 veći lonac od min 9 l – za kuhanje većih količina
bar jedna dublja neprijanjajuća tava, obavezno s poklopcima – za pečenje, za pirjanje
Wok – za brzo prženje uz miješanje
2 tave  – za palačinke, za omlete
3-4 manje posudice – za kuhanje mlijeka, podgrijavanje, otapanje čokolade na pari…
Velika gril tava – za prženja mesa kao na grilu (to je ona velika tava od lijevanog željeza sa brazdama
2 velika lima za pečenje
2 srednja lima za pečenje kolača i mesa
lim za muffine – sa 12 udubljenja
okrugli limovi sa odvojivim dnom za pečenje torti – 24 cm∅, 26 cm∅ i 28 cm∅
duboki uski duguljasti lim – za pečenje kruha i nabujaka
komplet vatrostalnih posuda s poklopcima – idealno bi bilo imati ih bar 3 različitih veličina
OSTALA OPREMA

Popis pribora kojim se ja svakodnevno koristim u svojoj kuhinji:

Kuhinjska vaga – električna vaga bi bila moj izbor je se njom mogu mjeriti čak i jako male količine.
2 vrča za mjerenje – plastični, prozirni su najbolji
električni mikser – samostojeći ili obični, svejedno (meni je draži obični jer volim osjetiti ‘pod rukom’ masu koju miksam 😉 )
set plastičnih posuda za miksanje, miješanje i pripremu hrane različitih zapremnina
stroj za mljevenje – oraha, keksa, mrkvice…
stroj za mljevenje mesa – ja koristim mali plastični na vakuum, i sasvim me dobro služi već godinama, dakako za manje količine mesa
cijedilo
ribež – za struganje i ribanje koječega od mrkvice do čokolade 😉
bat za tučenje mesa
daske za rezanje – 2 plastične, nekoliko drvenih
2-3 pjenjače – za ručno ‘miksanje’
nekoliko drvenih kuhača – imajte na umu da se na njih ‘lovi’ miris recimo luka
nekoliko plastičnih kuhača – ja ih koristim isključivo za kolače i kreme
set noževa – bar 2 velika oštra noža za meso, 1 veliki nazubljeni nož za kruh
okrugli rezač pizza i pita
kist za premazivanje
kotačić za rezanje tijesta
rupičasta žlica za cijeđenje hrane
velika lopatica – za okretanje palačinki i vađenje hrane
dugački valjak za tijesto
Bez slijedećih stvari s popisa bi mi život u kuhinji bio nezamisliv:

papir za pečenje – definitivno izum stoljeća za mene! Ja ga koristim doslovce za pečenje svega: od mesa, povrća, klipića, pizze, torti…Idealno je jer se hrana ne lijepi za limove, a čišćenje nakon upotrebe svodi na minimum 😉
alu folija
prozirna neprijanjajuća folija
papirni ubrusi – uvijek na dohvat ruke
čačkalice
štapići za ra ražnjiće
otvarač konzervi
otvarač boci – spiralni i obični
vrećice za pečenje – možete ih naći u svim većim trgovačkim centrima u raznim veličinama. Idealne su za pečenje mesa u komadu sa povrćem. Hrana pečena u njima zadržava sočnost i puna je okusa. A najbolje od svega je što se pećnica prilikom pečenja ne zamaže – sve ostane unutar vrećice .

Autor:Amela Amela

Izvor:njami-njami.blogspot.com

Kad loše krene ?

U kategroji ‘Doručak, Večera, Party’ u meniju niže, smjestili su se svi oni recepti koje možete upotrijebiti ili za večeru, ili možda za doručak ili pak za kakav party. Možda čak i rođendanski 😉 A kada je priprema rođendana u pitanju ili pak kakvog manjeg domjenka, na domaćici je jako puno posla i ne rijetko se događa da sve obavlja u zadnji čas i pod presingom. A kada se stvari obavljaju pod presingom uvijek se može dogoditi da stvari krenu po zlu i to kad najmane to očekujete ili trebate. I sama sam bila puno puta u takvim situacijama. No, svemu se može doskočiti, a ja ću vam u nekoliko kratkih crtica dati nekoliko ideja što napraviti u takvim situacijama da si olakšate život.

Ukoliko se radi o pripremi dječjeg rođendana, odlična je ideja (naravno, ako imate živaca i volje ;)) uključiti svoje mališane – slavljenike u izradu nekih slastica. Kod nas se doma najčešće na taj način, ‘svi u kuhinjuuuu’ rade se Slanci! Recept je jednostavan, tijesto je po podatnosti slično kao za izradu prhkih kolačića, i sve što Vam treba su male pregače i modlice kojima će izrezivati slance iz tijesta koje im Vi zamjesite. Klinci će biti oduševljeni i osjećat će se bitno što Vam mogu pomoći u pripremi hrane za tako bitnu stvar kao što je rođendan! Naravno da ćete ga pred svim uzvanicima morati jaaaaako pohvaliti kako je ‘bio vrijedan’ 😉

Htjela bih vam reći još nešto. Uvijek budite spremni na iznenađenja! Kad se radi o pripremi bilo kojeg jela moguće su greške, mogući su propusti. Pa neka se to još dogodi (a uvijek se tako dogodi!) kad ste u stisci s vremenom, jer gosti Vam dolaze za pola sata, jednostavno Vam dođe da vrištite od muke. ALI nije sve propalo! Još uvijek možete ‘spasiti stvar’. Nema odustajanja!

Evo nekoliko savjeta i ideja što napraviti  kad naizgled sve ‘padne u vodu’:

Jednom mi se dogodilo, da su mi se tijekom pečenja ‘hrenovki u lisnatom tijestu’, hrenovke toliko raspucale da se tijesto koje ih je trebalo obavijati potpuno odljepilo od njih. Međutim, nisam imala vremana napraviti niti zamjesiti ništa novo i drugo, pa sam onda izrezala tako raspucale hrenovke i tijesto koje se, jeste ispeklo ali je izgledalo kao da je preživjelo uragan, na male komadiće, koje sam onda naizmjence napikala na štapiće za ražnjiće. Na kraju su moji ražnjići bili top na listi ponuđenih jela na stolu i izgledali su sasvim dekorativno, lijepo čupavo, kao da baš takvi moraju biti.
Prilikom pečenja slanih muffina, jednom mi se dogodilo da sam napravila preveliku masu za pečenje, ali mi je bilo žao baciti, a nisam više ni imala vremena peći ih posebno u kalupićima, pa sam onda samo tu masu izlila u namašćenu vatrostalnu posudu i ispekla kao tijesto u komadu. Dodala sam još u pravilnim razmacima narezane hrenovke i posipala sirom. Lijepo se je zapeklo, bilo je jako ukusno a i sasvim je dobro izgledalo narezano na kocke i posluženo na pladnju.
Dogodilo mi se također više puta da mi mesni umak (saft) zagori, no i tu ima rješenja i nije potrebno kompletno jelo baciti – jednostavno pažljivo većom žlicom prebacite ‘dobar’ dio jela u čistu posudu i nastavite kuhanje kao da ništa nije bilo.
Ne morate čekati da se kuhana krema za kolač postepeno hladi. Uronite zdjelu sa vrućom kremom u veću posudu sa hladnom vodom sa ledom i krema će se ohladiti uz miješanje u 15-tak minuta .
Mlijeko u tetrapaku bez čepa neće onako ‘bućkati’ prilikom izlijevanja i lakše ćete ga uliti u čašu ako na suprotnom kraju od otvora načinite malu rupicu nožem.
Za grubo usitniti lješnjake ili orahe za kolač ne morate se mučiti sjeckanjem: stavite ih u vrećicu za zamrzavanje i istucite batom za mesom.
Odresci će se ljepše istući ako ih tučete batom za meso preko plastične vrećice za zamrzavanje ili unutar nje, naročito piletina i puretina koja je osjetljiva i sklona ‘raspadanju’ ako se prejako tuče.
Hoću vam reći, svaku situaciju treba sagledati i iz druge perspektive. Možda otkrijete nešto sasvim novo za što niste ni znali da ste sposobni!

Hrabro naprijed a bilo bi sjajno kada biste ovdje podijelili svoje ‘muke po kuhinji’ sa svima nama. Zajedno smo jači

Autor:Amela Amela

Izvor:njami-njami.blogspot.com

Kuhanje i zašto kuhati?

Kako kuhati i što kuhati su možda najčešća pitanja koja svakodnevno muče većinu domaćica/domaćina, pogotovo ako se radi o nekome tko nema skoro nikakvog iskustva u kuhinji. Uzalud su svi oni silni prijedlozi raznoraznih kuharica, tjedni, mjesečni ili kakvi god ako se u kuhinji jednostavno ne snalazite.

Prije svega želim reći nešto o sebi kao kuharici da ne bi možda pomislili kako sam ‘svu pamet svijeta pokupila pa sad pametujem’ 😉 Kada me danas sretnu ljudi koji me nisu duže vrijeme vidjeli reagiraju otprilike ovako: “Jaoo Sandraaa, pa ti si mama troje djece i znaš kuhati??? hahahhahha, tko bi rekao!” A ja kažem: “E pa sve se može kad se hoće! :D”

Prije nego sam se udala i počela živjeti samostalnim životom sa svojim suprugom, ja sam bila jedna od onih djevojaka kojoj se nije baš puno toga dalo po kuhinji raditi. U djetinjstvu se posuđe pralo kao ispomoć baki i mami i to je bilo nešto što se moralo. Tu i tamo sam znala asistirati kada se pekao ajvar i u sličnim ‘radnim akcijama’. Ali kuhanje i poimanje jela i hrane meni je bilo potpuno strano i odbojno. Hrana je bila nešto što se konzumiralo ‘tek tolko da se nešto pojede’ na brzinu, a i spektar mojih interesa oko izbora hrane je bio poprilično siromašan: ‘zakon’ su bile jedino pizze, ćevapi i slične fast food drangulije. Dakle, sve samo da nije kuhano doma. Puno toga mi je bilo čak i odbojno, miris luka mi je išao na živce, od kiselog kupusa mi se dizao želudac, po gulašu u tanjuru sam brljala žlicom dok se nije ohladilo….tu ću stati. Popis hrane koju nisam voljela bio bi predug za ovaj post 😉

A onda je mala Sandrica odrasla, dogodio se brak, pa odmah zatim prva trudnoća i moje poimanje kulinarstva i obiteljskog života i života jedne domaćice uopće, se polako ali snažno mijenjalo. Odlučila sam da, ako već moram ( a što se mora nije teško) biti kuharica, da ću biti najbolja kuharica koju moj suprug može zamisliti. Počela sam istraživati po supermarketima, prelistavati sve više i više kuharica i časopisa sa sličnom tematikom, a svakim novim receptom koji bi mi uspio bivala sam sve više oduševljenija kuhanjem i hranom. Tako se ni dan danas ne mogu odlučiti da li mi je draže kuhati ili fino jesti. Shvatila sam da je najbitnije pokušavati čak i ako ne uspije, i dati najbolje od sebe. I to je bilo poprilično efikasno. Kuhanje nije nešto što ili znaš ili neznaš – kuhanje je, usudila bih se reći, nauka koja se usvaja s vremenom. Naravno, uz puno dobre volje i bar malo entuzijazma 😉

Danas sam mišljenja da bi kuhinja, čak i ako nemate puno vremena i ako ste mama kojoj nedostaje bar još jedan par ruku, trebala biti okosnica svakodnevnog obiteljskog života. Bar je kod mene tako. Za našim se obiteljskim stolom živi: trudimo se jesti zajedno bar glavne okroke i za našim je stolom uvijek živo. Započnu se tu i neke bitne rasprave, prepričavaju se dogodovštine iz škole, sa igrališta, bude tu i suza i smijeha ali to je život. I to savršeno funkcionira. Svi nosimo iz svog obiteljskog doma ono osnovno, temelje koji nas čine takvima kakvi jesmo, a ako su ti temelji dobri, ako se sastoje od nekih korisnih rituala i djeca će ih usvojiti i kasnije korisiti i osvijestiti kroz svoj život.

Hrana ne bi trebala biti samo sredstvo zatomljavanja gladi, već bi se trebali potruditi da kroz dijeljenje hrane  sa dragim ljudima istinski uživamo u radostima života koja nam ta hrana pruža.

Željela bih ovim receptima koje ćete pronaći ovdje olakšati izbor svakodnevnih jela na Vašem repertoaru, ali i razuvjeriti sve one koji misle da je kuhanje oduzimanje vremena. Jer, kuhanje doista ne mora biti naporno! Potrebno je samo malo organizacije, pravovremenog odlaska u nabavku potrebnih namirnica, da ne spominjem koliko nam danas boravak u kuhinji mogu olakšati sva ona silna pomagala koja su i po cijeni i po raznovrsnosti danas dostupna gotovo svima. Sve recepte koje ćete ovdje naći sam osobno isprobala i napravila tako da nema sumnje u ispravnost informacija koje dajem. Trudila sam se svako jelo poslikati u što više faza izrade i detalja kako bi Vam olakšala pripremu i još više dočarala jednostavnost i okus jela.

Želim Vam isto tako svim onim što ćete ovdje pročitati učiniti boravak u kuhinji ugodnijim, a užitak u pripremanju hrane ništa manjim od užitka u jelu.

Dobro došli u moju kuhinju i naravno, Dobar tek Vam želim!

Autor:Amela Amela

Izvor:njami-njami.blogspot.com