ponedjeljak, 29. kolovoza 2016.

Sok od bazge

Ako ste se ikad zapitali kako napraviti taj famozni sok od bazge , onda je ovo definitivno tekst za vas. Ja se sa pojmom soka od bazge (ili od ‘baze’ kako ga je zvala moja baka) susrećem još od djetinjstva kada se za utaživanje žeđi mogla dobiti samo voda, domaći sok od višanja ili domaći sok od bazge. Nikome od nas klinaca tada nije padalo na pamet zatražiti neki drugi napitak, nikakve Cole, Cedevite ili bilo kakvi drugi instant napitci kakve susrećemo danas nisu dolazili u obzir. I to je bilo nešto najnormalnije. Sjećam se i toga da su mi nakon nekog vremena takvi sokovi na razrijeđivanje pomalo išli na živce, pa ih jedno vrijeme nisam uopće konzumirala. Jer toga je soka bilo puuuuno. Višanja je na dvorištu uvijek bilo, a u ovo proljetno doba i bazga je rasla posvuda pa se sok radio u većim količinama.


Danas kada sam i sama majka, svojoj ću djeci uvijek radije ponuditi ovakav nekakav sok iz kućne radinosti nego kupovni sok (sirup) na razrijeđivanje. Iako su moja djeca (skrušeno priznajem šmrcc 🙁 ) veliki ljubitelji cedevite i sl. instant napitaka, uspijem ih nagovoriti da probaju i nešto drugo. Sa sokom o bazge su oduševljeni i stvarno ga rado piju. Moji u Vukovaru ga rade i dalje svake godine, a mi se onda ‘švercamo’ pa donesemo pokoju litru od njih 😉

Ove godine sam konačno i sama prvi put radila sok od bazge, samo sa pola mjere jer  je to za naše potrebe sasvim dovoljno. Evo recepta:

Sok od bazge

Potrebno (za cca. 9 l soka):

50 cvjetova bazge
6 l vode
4 kg šećera
4 limuna
10 dag limunske kiseline
2 konzervansa
Priprema:

Cvjetovi bazge

Svježe ubrane cvjetove bazge lagano protresti, potopiti u veću količinu hladne vode i na taj način ih dobro oprati od prašine i zaostalih bubica i insekata na cvijetu.
U većoj posudi zaliti oprane cvjetove sa 6l vode, dodati konzervans i limuntus (limunsku kiselinu), promiješati i poklopiti. Ostaviti da odstoji 24h. Povremeno promiješati.
Preko druge veće posude prostrijeti čistu tanku gazu pa procijediti sok. Cvjetove također dobro ocijediti rukama. U ocijeđenu tekućinu dodati šećer i limun, prethodno dobro opran i narezan sa korom na kolute. Opet poklopiti i ostaviti još 24h uz povremeno miješanje.
Kroz čistu gazu ponovo procijediti sok, ovaj put rukama dobro ocijediti limun.
Nalijevati sok u čiste staklanke koje treba zatvoriti celofanom i gumicom ili dobro zavrnuti pripadajućim čepom.
KORISNO JE ZNATI:

Ovako primpremljen sok može stajati u smočnici i do godinu dana. S vremenom će se na dnu stvoriti talog (od cvjetne peludi) koji prilikom spravljanja soka tj. naginjanja boce može zamutiti preostali sok u boci. Iako to ne utječe na kvalitetu soka niti na njegovu trajnost, meni osobno je ljepše vidjeti sok u boci bez taloga pa ga ja prije  razlijevanja soka u čaše još jednom lagano prelijem (procijedim) u drugu bocu kako bi taj talog ostao na dnu.

Bazgu za sok bilo bi najbolje brati podalje od prometnica, odmah kada procvjeta jer je tada miris najintenzivniji i sok bude nekako najbistriji.

Ako želite sok napraviti bez konzervansa i limuntusa –  i to je moguće! Jednostavno te sastojke izbacite. Ali morate imati na umu da će trajnost takvog soka biti mnogo kraća, pa u tom slučaju eventualno napravite manju količinu soka, i naravno, čuvajte sok u hladnjaku! Sok bez limuntusa, dakle samo sa limunom, jednostavno nema dovoljnu kiselost, ali to je naravno samo moje mišljenje, a ukusi se razlikuju 😉 Također obratite pažnju na to, da ako stavite više limuna okus soka može opor i gorkast od limunove korice.

U svakom slučaju, priprema soka od bazge doista nije komplicirana, a sok je stvarno ukusan! Svakako probajte.

Živjeli!
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Kiseli ‘kvašeni’ krastavci

Ne znam da li ste se ikad susreli sa ovakvom vrste zimnice. Na ovakav način je moja baka uvijek pripremala mlade krastavce i to je uvijek bila prva zimnica te godine koju smo svi s nestrpljenjem čekali. U biti, i nije bila baš ‘zimnica’ u punom smislu te riječi jer smo ovakve krastavce pojeli u nekoliko dana a i nije ih se slagalo tako puno kao kad se pripremaju pravi kiseli krastavčići za zimu. Ovo su  u stvari krastavci koji prerastu onu idealnu veličinu za pravo kiseljenje krastavčića za zimu. Ovo je dakle, kratkoročan način konzerviranja krastavaca i poželjno ih je potrošiti u tjedan dana, najviše dva, jer teško da budu duže izdržali, čak i u hladnjaku. Ali to im i nije namjena. Ovo su kiseli krastavci koji nestanu za čas!

Uglavnom, okus ovih krastavaca nema veze sa pravim kiselim krastavcima, jer su jako blago ukiseljeni, izvana su još čvrsti i krckavi a iznutra se tek počnu omekšavati. Idealno pašu kao salata uz sva jela, a sjećam se da smo nekad kao klinci obožavali jesti ovakve krastavce uz kruh s namazima i domaćom suhom kobasicom. Ponudila sam sinoć prvi put svojoj djeci ove krastavce i oduševili su se. Obično im je prava zimnica prekiselia i ne vole ju baš previše. Zašto se zovu kvašeni, nemam pojma. Vjerovatno zato što se zaliveni vodom s octom ‘kvase’ ili namaču u staklenki na suncu. Priprema ove zanimljive poluzimnice nije komplicirana, jedino morate čekati bar 12 sati dok se krastavci ‘ne na kvase’ i ne ukisele na suncu.

Ako niste do sada probali, probajte svakako. Svidjet će vam se garantiram! A ovo doba godine je jedino kada to možete uopće probati. Jer, krastavci ove veličine su kratkog vrijeka (izrastu u velike krastavce) a pripremljeni se jako brzo pojedu. Stoga, ne čekajte dugo – u nabavku krastavaca srednje veličine, nekoliko staklenki i uživajte u jako finom i neobičnom okusu 🙂

Potrebno:

krastavčići srednje veličine
ocat (alkoholni ili jabučni)
šećer
sol
Omjer za kiseljenje: 4:1
Priprema:

Krastavce prije svega dobro oprati (nije potrebno četkanje kao kod pripreme krastavčića za pravu zimnicu) i očistiti od eventualnih nečistoća ili trulih dijelova ukoliko ih ima. Ako su krastavci manji kiselite ih cijele, a ako su veći i deblji zarežite ih nožem uzdužno kroz sredinu, tako da se naprave prorezi u krastavcu. Na taj će se način ravnomjernije ukiseliti.
Oprati i pripremiti staklenke.
Zakuhati u loncu vodu sa octom, šećerom i soli. Ja sam radila prema predloženom omjeru, i pomiješala: 1 l vode, 2,5 dl jabučnog octa, žlicu šećera i žličicu soli.
Ohladiti tekućinu pa sa ohlađenom preliti krastavce u staklenkama.
Poklopiti ih tek toliko da budu poklopljeni (ne hermetički zatvarati!), i odložiti na sunčano mjesto na balkonu ili terasi. Tako će se najprije ukiseliti.
Pustiti krastavce da odstoje najmanje 12 sati na suncu. Ako želite kiseliji okus krastavaca, dodajte malo više octa ili ih ostavite duže na suncu.
Kada se krastavci ukisele dovoljno, zatvorite staklenke poklopcima i pospremite ih u hladnjak. Ovakvi krastavci najbolje prijaju kad su potpuno hladni.
Dobar tek!
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Kuhani paradajz

U ovo doba godine obično se počinje pripremati zimnica. Krastavčići su se ukiselili već početkom ljeta jer su oni nekako prvi dozrijeli ove godine, uslijedila je cikla a ovih dana i paradajz i paprika. Ja vam sad ovo spominjem nekim redoslijedom kojim moja svekrva i moja baka rade zimnicu jer ja do sada pokraj njih nisam imala potrebu raditi svoju zimnicu. I ne bunim se zbog toga ;), dapače 😀 Doći će vrijeme kada ću i ja imati svoje unuke kojima ću onda spremati zimnicu, a do tada – živile bake! Kuhanje paradajza je kod mojih u Vukovaru uvijek bio posao od najmanje jednog dana. Jer vrt (bašta kako oni kažu) je ogroman a paradajza uvijek posade preko svake mjere. Bio bi se taj posao napravio i u jedan dan, ali nikad nismo imali dovoljno velike posude i lonce za skuhati toliku količinu paradajza. Prije tri dana su moji skuhali nekih 20 litara a tu još nije kraj, jer paradajz stalno dozrijeva još i još. Uvijek kada je takav posao u pitanju postavlja se retoričko pitanje: “Ma isplati li se to nama s obzirom na sve troškove?” No, uvijek se svi slože da se, isplatilo se to ili ne, domaći kuhani paradajz konzistencijom i punoćom okusa ne može mjeriti sa kupovnim koncentratima i sličnim inačicama paradajza. Domaći kuhani paradajz je toliko sladak i toliko ukusan da doista svakom jelu daje posebnu notu i ja ne mogu zamisliti ćufte, filane paprike ili fiš paprikaš bez domaćeg paradajza. Sjećam se da smo ga kao djeca znali piti iz onih malih šarenih keramičkih šoljica iz kakvih se nekad pila kava umjesto soka pa smo slagali i čajanke s bebama i ostatkom društva iz ulice uz šoljicu finog slatkog paradajza.

Budući sam s nogom u gipsu za vrijeme trajanja ove radne akcije, nisu mi dozvolili da sudjelujem u rezanju paradajza za kuhanje, na moju žalost. Jer to mi je oduvijek bio posao koji sam voljela raditi. No, zato su moji klinci uživali u prebiranju paradajzova (kako oni kažu) i u potrazi za najvećim i najljepšim paradajzom.

Da ne dužim, kuhani se paradajz u mojoj familiji oduvijek priprema na slijedeći način:

Omjer paradajza, konzervansa I soli je slijedeći:

10 kg paradajza (neočišćenog)
1 vrećica konzervansa
1,5 žlica soli
Priprema:

Oprani i očišćeni paradajz narezati na manje komade (odstraniti mu treba peteljku i onaj zeleni dio oko peteljke).
U većem loncu za kuhanje tako narezan paradajz rukama lagano izgnječiti i kuhati tako dugo dok se opne ne počnu odvajati.
Tada paradajz grabiti malo pomalo u pasirku i iznad dubokog čistog lonca rukom ispasirati sve dok na pasirki ne ostanu samo opne.
Tako propasiran paradajz vratiti na vatru i kuhati uz povremeno miješanje dok se lagano ne zgusne. Primjetit ćete to kada se prestane raditi bjelkasta pjena tijekom kuhanja.
Pred sam kraj kuhanja (15 min prije) u paradajz dodati konzervans i sol. Dobro izmiješati, skuhati do kraja.
Još vruć tekući paradajz ulijevati u čiste boce do vrha i zatvoriti ili prikladnim zatvaračem ili celofanom i gumicom kako to radi moja majka. Složiti napunjene boce u veću košaru obloženu dekom, prekriti boce tom dekom i ostaviti da odstoji preko noći. Na taj se način boce pod utjecajem temperature preko noći hermetički zatvore i primjetit ćete kako se do jutra obujam tekućine smanjio za dobra 2 cm.
Ovako pripremljen paradajz može se čuvati i do godinu dana bez straha od kvarenja. Čuvati ga treba u zamračenoj ne pretoploj prostoriji (smočnici ili podrumu).

Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Ajvar

Ajvar se prži i kuha svake godine nekako u ovo doba (tjedan prije ili kasnije ovisi o tome koliko je rano paprika roga sazrila) kod nas u Vukovaru. Dok sam bila mala ajvar se nije pekao baš svake godine jer bila je to povelika investicija za nešto što se pojede jako brzo, jer ajvar smo obožavali uvijek svi. U to smo ga doba kuhali/pekli od žute paprike babure jer smo takvu imali na vrtu a i ta je obično bila jeftinija što nije mijenjalo okus ajvara već samo boju, jer od takve bi paprike bio nekako bljedunjav i nimalo oku privlačan 😉 Svaki put kada bih se poželjela pojesti ajvar kupila bih u trgovinu flašicu i svaki put bih se razočarala jer to nije bilo to. Niti jedan ajvar koji sam probala kod bilo koga nije bio ravan ajvaru kakvog smo nekad mi kuhali. i onda sam znala pričati prijateljima o tom famoznom pečenom ajvaru, a oni mi najčešće nisu vjerovali da to može biti tako fino. Jer, napraviti ajvar nije ništa novo. No, većina ga ljudi samo i isključivo kuha i spravlja u nekoj kiselkastoj varijanti. To uvelike skraćuje vrijeme pripreme istog, jer se sve samo nareže, skuha i samelje. Ali TO NiJE TO! Napraviti pečeni ajvar znači – ispeći papriku i patlidžan, odstraniti im kožicu ručnim guljenjem, samljeti i tek onda prokuhati i začiniti. Okus takvog ajvara je fenomenalan i neusporediv sa bilo čim. Ja ga toliko volim da Čišćenje pečene paprike za ajvarga jedem samo kao namaz na kruh i to onako s prsta debelo 😀 Ma, predivno nešto!

Od kad su se moji vratili u Vukovar nismo pekli ajvar sve dok se moja sestra sa svojom familijom i ja sa svojom nismo odlučili oživiti tu tradiciju. Dobroo, ni udovoljavanje našim nepcima nije neupitno u toj priči 😉 Uglavnom, svake godine dođemo u Vukovar k mojima (jer imaju veeeliko dvorište) i onda ovdje imamo pravu malu radnu akciju. Jer, napraviti ajvar u tolikoj količini kako mi to radimo je posao za 5-6 ljudi najmanje i to cijelog dana.

Prije svega, za napraviti dobar ajvar bitan je omjer paprike i patlidžana. Budući da mi ajvar radimo uvijek u ogromnoj količini, potrebno nam je :

60 kg paprike roge
20 kg patlidžana
3-4 režnja češnjaka
ljute feferone – po želji
sol – po želji
4 litre suncokretovog ulja
ocat – po želji
2 vrećice konzervansa
Za skuhati ajvar u ovolikoj količini definitivno je potrebno:

kupiti što kvalitetniju i svježiju papriku i patlidžan. Jer što je paprika kvalitetnija i deblja to će je manje trebati i ajvara će biti više. Takva se paprika obično i lakše guli.
prostor – dakle dvorište
puno plastičnih posuda – za puno paprike i puno otpada od guljenja
veliki starinski šporet (tako ga moja majka zove a to je u biti starinska peć sa velikom plotnom za pečenje na drva) na kojem se istovremeno može pržiti veća količina paprike i patlidžana
veliki kotao u kojem će se kuhati samljeveni ajvar
mašina za mljevenje mesa na koju će se paprika i patlidžan samljeti. O veličini rupica na otvoru mašine ovisi konzistencija ajvara. Ja najviše volim kad je ajvar zrnat i ne presitan i kad se pod jezikom osjete oni fini pečeni komadići paprike i patlidžana mmmmljaccc, pa ga uvijek sameljemo na srednju veličinu rupica.
Dosta radne snage 😉 – obično se posla oko guljenja prihvate susjedi ili čak slučajni prolaznici koji se navire u dvorište i vide da se peče ajvar, pa je to onda i ugodno druženje s ljudima sa kojima se inače možda niti ne biste vidjeli uz puno smjeha i prepričavanje dogodovština pa se onda niti taj posao ne čini tako dug ni težak.
Ajvar – priprema:

Mljevenje pečene paprike za ajvarPapriku oprati i ocijediti u velikim kantama.
Slagati je na vrelu plohu za pečenje i ispeći sa svih strana dok ne postane mekana i na mjestima čak i crna.
Patlidžane ako su veliki prepoloviti i posoliti kako bi pustili gorčinu te na isti način ispeći.
Pečenu papriku i patlidžan slagati u veće posude sa poklopcem jer će se tako lakše guliti kožica.
Pečenim paprikama odstraniti kožicu i izvaditi sjeme (postrugati nožem ako treba da nema puno onih sitnih sjemenki) U tom je poslu dobroo pomoći se manjom zdjelicom sa čistom vodom koja treba biti pokraj kako bi si u nju svako malo umočili nož i ruku i tako isprali sjeme. Papriku nije dobro umakati u vodui na taj način ju čistiti jer time Dodavanje češnjaka i začina u ajvargubi punoću svog okusa.
Patlidžanima samo oguliti koricu.
Svu oguljenu papriku i patlidžan prije mljevenja staviti u one iste mrežaste vreće u kojima se paprika kupi (prije ih treba oprati) i ostaviti da vise jedno vrijeme kako bi se ocijedila suvišna tekućina koju ovo povrće voli pustiti.
Kada je sva paprika i sav patlidžan oguljen može se pristupiti mljevenju istog. Samljeti po želji na veće ili manje komadiće (ovisno o veličini rupica mašine za mljevenje)
Svu samljevenu masu premjestiti u kotao, dodati protisnuti češnjak, posoliti po želji (solite malo po malo i obavezno svaki put malo probajte kako bi se uvjerili da li je dovoljno slano 😉 ), doliti ulje i malo octa te kuhati uz miješanje drvenom kuhačom oko 1,5-2 sata (ovisno o jačini vatre i veličini kotla) dok masa ne postane kompaktna.
Pred sam kraj kuhanja dodati konzervans i dobro promiješati.
Još vrući ajvar ulijevati u čiste i oprane staklenke tako da od vrha ostane oko 1,5 cm praznine, koje potom otvorene treba ostaviti u pećnici zagrijanoj na 70 stupnjeva oko 30 min dok se odgore ne stvori tamniji lagano zapečeni sloj koji će ajvar čuvati od kvarenja.
U tako obrađene staklenke s ajvarom uliti ulje do vrha (opet iz razloga kako se ne bi kvario) i zatvoriti staklenke ili celofanom s gumicom ili celofanom i prikladnim poklopcem.
Ajvar čuvati na suhom i tamnom mjestu gdje može trajati i do 1 godinu (naravno ako ga ne pojedete prije što će garantiram biti slučaj :))
Sve ovo što sam napisla ne znači da ajvar ne možete ispeći i skuhati i u znatno manjoj količini i to kod sebe u stanu. Tada papriku možete peći u pećnici a kuhati ga možete na štednjaku u kuhinji u manjem loncu. Količine su proizvoljne i svako ih može prilagoditi svojim potrebama. Kako god bilo, želim vam puno ukusnih zalogaja uz domaći pečeni ajvar.

Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Pekmez od jabuka

Meni je spravljanje pekmeza i marmelada uvijek bio sinonim za jaaako puno posla koji oduzima i jako puno vremena, jer kod nas su se doma pekmezi uvijek nakuhavali u velikim količinama. Najčešće je to bio pekmez od marelica i šljiva. Ovaj od marelica mi je uvijek bio nekako draži i ukusniji, jer marelice ili kajsije kako smo ih nekad zvali dok smo bili klinci su nam bile primamljive sve od kad se počnu zoriti i dobivati lijepu narančastu boju pa do potpune zrelosti jer je kod naših susjeda u dvorištu pokraj rasla ogrooomna kajsija sa koje smo uvijek kradomice jeli kajsije 😉 Nekako se nakon rata i progonstva iskorijenila ta navika kuhanja pekmeza kod mojih, valjda su nas neke druge brige uvijek morile. A onda je jednog dana, dok smo još živjeli svi zajedno u Čakovcu, došla naša draga uvijek vesela susjeda teta Ana sa velikom kantom punom sitnih jabuka petrovača i rekla mojoj baki: “Jožice, sad ćemo kuhat pekmez!” Stajala je pokraj bake, stražarila i govorila joj što sve da stavi u lonac jer rekla je: “ moram biti pokraj jer mi ne buš verovala ak ti sam napišem kaj sve ide u ovaj pekmez” Jer, ovo je naime pekmez od jabuka, voćnog sirupa od marelice i kuhanog paradajza! Da da, dobro ste pročitali. A ja vam tvrdim nakon što sam ga i sama probala skuhati i godinama ga već jedemo neovisno o godišnjem dobu, da ne postoji jeftiniji, bolji, jednostavniji i ukusniji pekmez od ovoga. Konzistencija mu nije posve glatka jer se jabuke ribaju i ne raspadnu baš do kraja prilikom kuhanja, okusom podsjeća na pekmez od marelica a odličan je kako god da ga upotrebljavate: i uz doručak kao namaz na kruh, i kao ručak za razna punjenja slakih varijanti jela (jastučići s pekmezom i sl.) ili za kolače (medeno srce, buhtle...). Ja ga jednostavno OBOŽAVAM! Kao punjenje u kolačima (tipa buhtle i sl.) je fenomenalan jer garantirano ne curi iz kolača van 😉

Ovo je pekmez koji možete napraviti baš u svako doba i kad god poželite jer vam neće trebati niti velike posude niti puno mjesta u kuhinji, a sa poslom ste gotovi u svega 3 sata 🙂 Ako na raspolaganju još imate domaće jabuke koje ne morate kupiti onda je ovo doista isplativa investica! Nebitno je o kojoj se vrsti jabuka radi, jednako je ukusan s bilo kojom. Isto tako izbor sirupa od marelice je individualan i ne utječe puno na okus soka. Paradajz bi trebao biti ipak domaći kuhani, jer eto nisam probala varijantu sa kupovnim paradajzom 😉 Da ne duljim, evo recepta:

Potrebno:

5 kg jabuka (3 kg bi trebalo biti očiščenih i naribanih)
1l sirupa od marelice
1l kuhanog paradajza
1 kg šećera
2 džemfixa ekstra
Priprema:

Jabuke oguliti, naribati na ribež na srednju veličinu rupica pa ih izvagati.
Pripremiti ih za kuhanje u posudu primjerene veličine.
Šećer otopiti na laganoj vatri uz miješanje dok ne posmeđi i potpuno se ne otopi.
Potom izliti na otopljeni šećer sirup od marelice i paradajz (masa će se odmah zatvrdnuti), pa uz lagano miješanje otopiti na vatri dok se svi kristalići ne otope.
Izliti tu tekućinu na pripremljene jabuke, pa uz povremeno miješanje kuhati oko 1 sat dok se jabuke potpuno ne raspadnu.
Tada dodati džemfix pomiješan sa 2 žlice šećera pa kuhati još 15 min. OPREZ! Džemfix treba dodavati žlicom malo po malo uz neprestano miješanje kako se ne bi zgrudalo sve skupa!
Vrućim pekmezom napuniti čiste staklenke i ostaviti ih u pećnici zagrijanoj na 50 stupnjeva oko 1 sat kako bi se stvorio na vrhu lagano smećkasti sloj.
Ohladiti i zatvoriti staklenke celofanom i prikladnim poklopcima.

Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Pekmez od smokava

Već neko vrijeme traje sezona smokava, pa evo i priče o smokvi ;-).  Ne znam puno o vrstama i imenima, ali znam da su vrlo ukusne i zdrave bilo suhe ili svježe. Uglavnom kažu da su ove zelene “bilice”, a crne “crnice”. Što se tiče sušenja vidjela sam da se koriste i jedne i druge iako prevladavaju “bilice”. Takve je upravo i moj svekar slavonac (Požega) koristio za pripremu pekmeza. Jedno vrijeme su čini mi se bile pomalo zanemarivane, ali su izgleda sad opet u modi. Nekada je kod nas skoro svaka kuća  na svojim terasama u jesen bila ukrašena smokvama koje su se sušile. S obzirom da su smokve kod nas uglavnom samonikle i da ne zahtijevaju neki poseban tretman šteta je ne iskoristiti te predivne plodove. Gostima nudimo svježe ujutro uz rakiju (kažu da je to zdravo za probavu), suhe smokve nanizane na špagu kao vjenčić sa lovorom između (protiv crva) dajemo im kao poklon na odlasku. Suhe se koriste i za kolače kao što je smokvenjak (neka vrsta pogače od smokava), nasjeckane u slatkom kruhu, a mogu biti i na stolu umjesto grickalica (puno zdravije  😉 ). Tu je i rakija od smokava, a evo pravili smo i pekmez.

Recept za pekmez je vrlo jednostavan:



Na određenu količinu smokava stavimo 20-30 posto šećera. Smokve su same po sebi vrlo slatke pa ta količina dosta ovisi i o ukusu.
Narežemo svježe smokve na četvrtine, dodamo šećer i nasjeckani limun (po želji).
I kuhamo uz miješanje oko dva sata. (evo zašto dalmatinci nisu baš za pravljenje pekmeza 😉 )
Napunimo oprane teglice i zatvorimo.
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Pekmez od šljiva

Iako u kuhinji imam dosta iskustva i moglo bi se reći da znam kuhati ;), zimnicu nekako svih ovih godina jednostavno nisam stigla napraviti. Mislim pritom na izradu zimnice potpuno sama uključujući sve pripremne radnje: od pranja staklenki, do branja voća i povrća pa sve do njegove obrade i pospremanja u staklenke. U izradi ajvara, pekmeza od jabuka i paradajza, kuhanju paradajza i spravljanju soka od bazge jesam sudjelovala i to dosta, ali nikad potpuno sama pa to ne brojim, pa su tako kiseli ‘kvašeni’ krastavci jedina zimnica koju sam ja sama napravila 😀 Velikim dijelom je to stoga što imamo predobre bake koje nas opskrbljuju finom domaćom zimnicom svih mogućih vrsta koje možete zamisliti. I to im doista odlično ide od ruke 😉 Pa, zašto onda da se ja guram tamo gdje doista nisam potrebna 🙂

Budući smo u Vukovaru ove godine bili neplanirano dugo, baka nam je kada smo se vratili udijelila jako puno zimnice koju je u međuvremenu skuhala: što povrća, što voća, a meni su možda najdraži njezini domaći pekmezi bez kojih mi je nezamisliv ijedan početak dana. Ima li šta bolje od kriške svježeg mirisnog kruha kojem korica onako lijepo krcka premazanog tankim slojem maslaca i omiljenog domaćeg pekmeza ili džema?! mmljaccc Uglavnom, odlučila sam u suradnji s bakom podijeliti te recepte za spravljanje zimnice, konkretno pekmeza s vama iako nedostaju slike same izrade, pa ću se potruditi opisati postupak što slikovitije i zornije. Ovi su pekmezi toliko fini da ćete sigurno poželjeti i sami napraviti bar jednu vrstu (ako već niste) 🙂

Prije svega moram reći da je ovo starinski recept za pekmez od šljiva u koji ne ide niti limun, niti limunska kiselina niti konzervans. Zato se pekmez na ovaj način kuha jako dugo, poprilično je čvrste konzistencije i jako je jaaaaako ukusan!

Potrebno:

plave šljive
šećer
Priprema:

Omjer šljiva i šećera namjerno nisam navela jer je individualan i stavlja se prema tome koliko su šljive kisele odnosno slatke, dakle nakon probavanja na pola kuhanog pekmeza 😉 Moglo bi se reći da je neki standardni omjer  na 5 kg šljiva 1-1,5 kg šećera.
Šljive oprati i odstraniti im koštice.
Pomiješati šljive sa polovicom šećera u velikom loncu i na laganoj vatri kuhati uz povremeno miješanje kuhačom. U početku dok se šećer ne otopi i dok šljive ne puste sok bit će potrebno češće miješati kako ne bi zagorilo.
Kuhati cca 4 sata pa tada štapnim mikserom šljive dobro izmiksati, a ako nikako ne volite one sitne komadiće kožica, potrebno je pekmez i propasirati.
Nastaviti kuhati tako propasirani pekmez još 2-3 sata. Pekmez je kuhan kad izgubi gotovo svu tekućinu i kad sa kuhače otpada onako u komadima.
Još vrući pekmez ulijevati u prethodno oprane i sterilizirane staklenke, na pola sata-sat ga ostaviti u pećnici uključenoj na 50℃ kako bi stvorila lagana korica, te ih potom zatvoriti celofanom i prikladnim poklopcem.
Postepeno ih ohladiti i čuvati na suhom i hladnom mjestu.
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Kiseljenje cikle

Kada netko spomene ciklu sigurno vam je prva reakcija kao i meni da je to povrće puno željeza i da je zdravo. Nije to daleko od istine, no jeste li znali da je cikla uistinu idelano povrće jer može se konzumirati čitave godine (u jelima kao korjenasto povrće ili na salatu u zimnici), njezin sok je također zanimljiv napitak, ima mnoštvo ljekovitih svojstava a može se uzimati u bilo kojem obliku bez ikakvih nepovoljnih posljedica i ograničenja, lako je probavljiva i ne utječe negativno na sekrecije želuca.

Najčešće nedoumice vezane uz ciklu pokušat ću riješiti kroz odgovore na slijedeća pitanja(*):

Zašto je cikla jedna od najboljih prirodnih lijekova za liječenje anemije? Zato što sadrži i stanovitu količinu kobalta koji sudjeluje u stvaranju vitamina B12 koji se inače nalazi samo u proizvodima životinjskog porijekla dok ga u povrću uglavnom nema. A pomanjkanje tog vitamina uz ostalo otvara vrata pernicioznoj anemiji, jer navedeni vitamin sudjeluje u stvaranju eritrocita u krvi.
Zašto je cikla tako intenzivno crvena? Cikla ima intenzivnu crvenu boju od sastojka koji se zove antocijan (prirodno obojena materija) i zbog koje je u biti uvriježeno mišljenje o njezinom izravnom utjecaju na dobru krvnu sliku u čovjeka, što i nije daleko od istine. Jer, cikla visokim sadržajem željeza uzrokuje obnavljanje i aktivnost crvenih krvnih tjelešaca.
Kako napraviti sok od cikle? Ništa lakše! Sok se radi od svježe cikle (jer je ona i u takvom obliku lako probavljiva) i to tako da se cikla prvo nariba a zatim istisne sok, koji se može piti sam ili pomiješan sa sokovima ostalog povrća i voća, zaslađen medom.
Kod nas doma cikla se najčešće jede ukiseljena za zimnicu i to je postupak koji uvijek radi naša baka koja je stručnjakinja na tom području i podijelila je svoj recept za ukiseljenu ciklu već mnogima jer doista joj ispadne savršeno: dovoljno mekana, ali opet ne premekana sa savršenim omjerom kiselosti i slatkoće u sebi. Svjesna sam da ima djece koja odbijaju jesti dosta toga, pa tako i ciklu, no ja sam sretnica jer moji klinci ciklu obožavaju i kadri su pojesti po pola teglice bez ičega sa strane 😉 I ja je baš volim i mogu reći da nam je to omiljena salata uz skoro svaki ručak u zimskom periodu godine. Baka kiselu ciklu priprema na slijedeći način:

Cikla se opere i stavi kuhati u veći lonac. Kuha se dok ne omekša potpuno.
Malo se ohladi pa se oguli i reže na ploškice debljine 1/2 cm.
Kada se sva cikla nareže, stavlja se u dublju veću posudu u kojoj se preljeva prokuhanim sirupom. Sirup se slaže u slijedećem omjeru:
1 mjerica šećera
2 mjerice alkoholnog octa
4 mjerice vode
žlica soli
Sirup se prokuha pa se još vrućim preljeva narezana cikla. Sirupa treba biti toliko da sva cikla bude potopljena. Ostaviti preko noći da odstoji u tok soku.
Drugi dan cikllom i sirupom u kojem je stajala puniti sterilizirane staklenke, dobro ih zatvoriti prikladnim poklopcima.
Staklenke treba još blanširati: U veću posudu staviti ručnik ili deblju krpu, na nju posložiti staklenke sa ciklom, uliti vode na visinu polovice staklenki i pustiti da sve skupa zakuha. Kratko prokuhati i pustiti da se ohladi u toj vodi.
Ciklu čuvati u mračnoj i hladnoj prostoriji.

Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Pekmez od krušaka

Potrebno:

5 kg kruški
2 kg šećera
1 želin













Evo još jedne fine domaće delikatese iz kuhinje naše bake. Pekmez od krušaka! Ove je godine urod u voćnjaku naših bake i djeda bio stvarno bogat. Svega se tu našlo: od prvih ranih trešanja, jagoda, jabuka, šljiva, marelica, breskvi, kruški, grožđa…Stvarno dobra godina za voće! Baka je ove godine doista dala sve od sebe (kao uostalom svake godine 😉 ) i nakuhala pekmeza i džemova svih mogućih vrsta. Ovo je prvi put da je od krušaka radila pekmez. Jer obično od njih napravi kompot koji moji klinci smažu u tren. A pekmez je odličan! Sladak baš onoliko koliko je potrebno, fine kremaste strukture a bez onih sitnih grubih zrnaca koja se obično nađu u takvih prerađevinama od kruški, jer je baka ovaj pekmez propasirala. Mljacc...

Priprema:

Kruške narezati na komade i staviti kuhati sa polovicom šećera.
Kada se kruške lagano raskašaju, izmiksati ih štapnim mikserom i propasirati kako bi se uklonile kožice i zrnca.
Nastaviti kuhati do kraja uz želin.(eventualno dodati još šećera ako procijenite da nije dovoljno slatko. To ovisi o vrsti kruške i o tome koliko je slatka odnosno kisela).
Vrućim pekmezom puniti oprane i sterilizirane staklenke. Na nekih 30 min ih ostaviti u pećnici zagrijanoj na 60 ℃ kako bi se s vrha stvorila lagana korica koja će štititi pekmez od kvarenja.
Zatvoriti staklenke pripadajućim poklopcima (eventualno se pomoći celofanom i gumicama) i ostaviti ih da se postepeno ohlade.
NAPOMENA:


Ako kruške ne izmiksate prilikom kuhanja, dobit ćete malo grublju strukturu džema sa finim komadićima voća unutra. Postupak je isti.

Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Pita gužvara – gibanica sa sirom

POTREBNO:

1 pakiranje tankih kora za savijače (500g)
250 g bijelog kravljeg sira
4 jaja
3 čašice kiselog vrhnja (2x180g)
2 čaše tekućeg jogurta (2x180g)
100 ml suncokretovog ulja
100 ml mineralne vode
1 žličica soli, papar, vegeta…





Pita gužvara prava je pita po mojem guštu i obožavam je raditi jer sa njom nema puno posla i cifranja, a krajnji rezultat je prefini okus gibanice sa sirom koja neodoljivo podsjeća na burek sa sirom. Gužvara se sove iz razloga što se tanke kore za savijaču prilikom izrade pite doslovno gužvaju rukama, umaču u pripremljen nadjev od jaja, sira, vrhnja i jogurta i slažu u lim za pečenje. Dakle, prilična anarhija na radnoj površinu, a i u limu za pečenje 😀 Svaki put kada radim pitu gužvaru postanem svjesna činjenice koliko volim raditi nešto rukama, baš ono, mijesiti, trgati i kako bi moja majka rekla ‘prćkati’, i uvijek se ponovno osjetim kao ono malo dijete iz Kumrovečke ulice u Vukovaru koje je obožavalo raditi kolače od blata sa dodatkom raznoraznih trava i cvjetića, dijete koje je bjesomučno i vječito trackalo i oblikovalo rukama sve moguće oblike blatnih kolača koje samo dječjoj mašti može pasti na pamet. Zato mi je pita gužvara toliko draga i svaki put sam sigurna da će baš zato što ju ‘trackam’ rukama uspjeti savršeno i da jednostavno ne može ne biti fina. I doista je tako. Prošlo je već dosta vremena od kad sam zadnji put radila pitu gužvaru…jednostavno mi se omakla iz glave i zaboravila sam na nju. No pita gužvara se uvijek vrati, iskoči iz sjećanja kao dijete koje se igra skrivača i odluči pokazati se na prepad i svaki put me ponovno oduševi. Vjerovatno vam zato i nisam do sada dala recept za moju pitu gužvaru iako on već dugo čuči u ladici i evo konačno je dočekao svjetlo dana 😉 Pita gužvara može poslužiti kao fina večera, ali mogla bi se prošvercati i pod laganiji ručak, a ono što je najbolje kod nje je to što ne možete pogriješiti ako u nju stavite nečega manje ili više. Zato, ako baš jako volite sir, slobodno uduplajte dozu pa će ga u piti biti više, ako volite češnjak ili vlasac, slobodno ga dodajte u smjesu od jaja, ako imate viška koji sirni namaz, i on će poslužiti svrsi i upotpuniti okus vaše pite…mogućnosti je doista puno. Svakako probajte i uživajte u ovom jednostavnom domaćem jelu.
PRIPREMA:

Pomiješati pjenjačom u posudi 2 jaja, sir, 2 čaše kiselog vrhnja, 2 čaše jogurta, ulje i mineralnu. Posoliti i začini po ukusu.
Lim za pečenje srednje veličine (moj je 20×35 cm) namazati tankim slojem maslaca, pa na dno lima složiti jednu koru presavijenu po pola. Koru između ta dva sloja poškropite uljem. Ostavite još jednu takvu koru po strani, trebat će vam za kraj.
Uzimajte sada jednu po jednu koru, lagano ju zgužvajte u ruci i kratko umočite u pripremljenu smjesu koja je prilično tekuća pa to neće biti problem. Nemojte koru dugo držati u tekućini jer će se raspasti. Odmah izvadite koru i tako nagužvanu i namočenu premjestite u lim na onu prvu koru koju ste stavili kao podlogu. Postupak ponavljajte tako dugo dok ne potrošite sve kore, osim one jedne koju ste ostavili za kraj. Nagužvane i namočene kore slažite jednu uz drugu, ne previše zbijene. Kore koje ste namočili nemoje jako stiskati prstima i cijediti jer će tada pita biti zbijena. Dakle, umočite i samo lagano otresite rukom iznad zdjele prije nego je premjestite u lim. Ukoliko vam je nakon što ste namočili sve kore ostalo tekućine, zalijte time kore u limu.
Preostalu koru opet složite po pola (premažite između uljem) i stavite je preko pite. Prstima lagano pritisnite po cijeloj površini i rubove zavucite pod one nagužvane kore. Vilicom izbockajte cijelu površinu, ili oštrim nožem izrežite na kocke koje ćete kasnije posluživati.
Izmućkajte pjenjačom na brzinu preostala 2 jaja i 1 čašu kiselog vrhnja, posolite pa time prelijte pitu.
Pecite u pećnici na 180ºC 30-35 minuta. Pita će se tijekom pečenja napuhnuti i dobiti lijepi zlaćano smećkasti sjaj, no nakon što je izvadite iz pećnice će se spustiti. Tek tada je izrežite i poslužite.

Uz ovu pitu gužvaru nepogrešivo dobro paše hladni jogurt. Dobar tek!
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Mac & Cheese – američki makaroni sa sirom

POTREBNO:

400 g makarona pužići srednje veličine)
3 žlice maslaca
3 žlice brašna
500 ml mlijeka
2 žlice kiselog vrhnja
250 g sira trapista (gouda, edamer, chedar…)






Mac & Cheese iliti makaroni sa sirom, iako stvarnim porijeklom talijanska tvorevina, malo po malo postali su tradicionalni američki specijalitet bez koji Amerikanci teško mogu zamisliti život u sutacijama kada im treba nešto jednostavno i brzo. Kako i ne bi kada bez obzira rade li se makaroni sa sirom za ručak ili večeru uvijek su dobro došla opcija jela koje se doista spravlja vrlo jednostavno.  Makaroni sa sirom kod nas doma su na jelovniku bar jednom tjedno i klinci ih doista obožavaju. No, svaki put do sada radila sam makarone na neki sebi svojstven način: ili bih ih namočila u mlijeku i vrhnju pa zapekla naknadno sa sirom ili bez njega, ili bih ih samo onako kuhane pomiješala u većoj tavi opet sa kiselim vrhnjem ili jogurtom, dodala sir koji bi se fino otopio..često u ovakve inačice makarona sa sirom znam staviti ili malo prženog luka i pancete ili šunkice. Ali ništa od svega toga nije onaj tradicionalni američki Mac & Cheese, zato što se pravi američki makaroni sa sirom rade sa bechamel umakom u koji se dodaje sir. Nema niti ovdje neke velike mudrosti, ali makaroni napravljeni na ovaj način doista imaju jednu posebno finu kremastu strukturu koju , ako još niste, morate isprobati što prije!
PRIPREMA:

Makarone skuhati al dente i ocijediti.
Za bechamel umak otopiti maslac, dodati brašno, promiješati pa odmah uz polagano miješanje pjenjačom doliti mlijeko. KUhati na laganoj vatri nekoliko minuta dok se umak ne zgusne. U vrući umak dodati kiesleo vrhnje i naribani sir, dobro promiješati kako bi se sir otopio.
U tako napravljen bechamel sa sirom dodati prokuhane mkarone, dobro promiješati i premjsetiti u namašćenu vatrostalnu posudu. Po želji od gore možete posipati sa još malo sira, ali i bez toga će se makaroni lijepo zapeći i dobiti onu zlaćanu koricu.
Peći u pećnici na 185ºC 20-25minuta.

Poslužiti vruće uz salatu po želji. Odlično paše i hladni jogurt 😉 Dobar tek!
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Popara – starinsko jelo na moderan način

POTREBNO:

700 g starog kruha
300 ml temeljca od povrća
150 g maslaca
žličica soli
prsohvat papra
1 žlica sjeckanog vlasca
200 g kiselog vrhnja
4-5 komada mladog luka






Popara, to starinsko jelo od staroga kruha koje se u mnogim krajevima lijepe naše u nekim davnim vremenima pripremalo kao zasitan i konkretan doručak, doživljava različite varijacije baš prema kraju iz kojeg potječe. Iako je popara u osnovi uvijek jelo koje se radi od staroga kruha, može se pripremiti na puno različitih načina i gotovo svugdje je to jedna nagnječena vlažna masa koja me, moram priznati, mogla privući jedino mirisom prženog luka i crvene mljevene paprike, koja se u poparu dodavala u kraju u kojem sam odrasla i u kojem i danas živim, u Vukovaru. Teško je uopće i razlučiti podrijetlo popare i odrediti čije bi to jelo bilo u originalu. Naročito ovdje kod nas u Srijemu (da da, ja živim u srijemskog dijelu Vukovara jer ako niste znali, otprilike u centru moga grada, tamo gdje počinje stara barokna jezgra započinju i obronci Fruške gore i brežuljkasti Srijem, dok Slavoniju ostavljamo u ravnici sa druge strane mosta preko Vuke) gdje se kroz povijest doselilo i odselilo tako puno različitih kultura i nacija. Popara je, ja bih rekla, prije svega čin štovanja hrane, naročito kruha koji se na taj način ne baci nego se iskoristi na sasvim ekonomičan način. Možda baš zato što sam odrasla ovdje u Vukovaru uz majku Međimurku koja je bila udana za djeda Švabu i koja je uvijek pazila da se ne baci niti mrvica tog dragocjenog kruha, meni su jela od starog kruha nešto što često radim u svojoj kuhinji. Na poparu sam priznajem pomalo i zaboravila, jer i nije baš da sam kao mala bila oduševljena njome. No, dosjetih se tako napraviti poparu na jedan drugačiji način, učiniti je puno ljepšim jelom od puke kaše koja se dobije kada se popari (razmoći vrućom vodom) kruh, a potom prelije otopljenom svinjskom mati i lukom. Odlučila sam tako i svom novom sjajnom Tefal woku dati jedan osobni i tradicionalni pečat pa baš u njemu hrskavo zapeći svoju poparu, koja se opet savršeno brzo zapekla zahvaljujući turbo plamenu moje nove Bosch ploče za kuhanje 😀 Kockice starog kruha namočila sam tako temeljcem od povrća, dodala malo vlasca pa je sve skupa dobilo jedan predivan miris. Tako namočeni kruh se stavlja u vrući wok na dosta maslaca pa se tako u trenu uz nekoliko okretaja lopaticom dobiju savršeno hrskave kockice kruha podatne i sočne unutrašnjosti, a savršenog mirisa koju mu daje temeljac od povrća i maslac. Doista, preeeeeedivno nešto i totalno jedna nova dimenzija popare kakvu jednostavno morate probati. Uz veću dozu kiselog vrhnja i mladog luka, popara nam je tako sasvim slučajno postala jelo No.1 zadnjih par dana.
PRIPREMA:

Stari kruh natrgati na komadiće proizvoljne veličine pa sve skupa zaliti kipućim temeljcem u koji ste dodali malo vlasca. Vilicom lagano promiješati kako bi se sve kockice kruha ravnomjerno namočile.
U woku (ili većoj tavi) otopiti maslac pa na tako vrelu masnoću istresti namočeni kruh. Pržiti kratko dok se kruh ne zapeče sa donje strane, a tada lopaticom ili kuhačom preokrenuti kockice kako bi se zapekle i sa te donje strane. Vrući poparu servirati uz hladno kiselo vrhnje i mladi luk.

Dobar tek!
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Taške s pekmezom

POTREBNO:

350 g glatkog brašna
1 jaje
pola žličice soli
160 ml mlake vode
teglica pekmeza
200 g krušnih mrvica
4 žlice kristal šećera







Taške s pekmezom, šufnudle i šmarne omiljena su jela mog djetinjstva. Jednostavna, priprosta, slavonsko-srijemska jela zbog kojih sam svoju baku voljela još više od onoga koliko jedno malo dječje srce može voljeti nekoga tko danonoćno iz sebe izlijeva samu čistu i nepatvorenu ljubav na svoje uunuke. Baka, ustvari majka kako je oduvijek zovem, ali sa onim dugim maaaaajka u izgovoru, kuhala je dobro i njezina je kuhinja bila mješancija svega i svačega. Od pretepenih juha, zlevanki i šulenke iz rodnog joj Međimurja, do šufnudli, paprikaša i ajernokli koje se priučila raditi uz svekrvu Njemicu u Vukovaru u koji se doselila trbuhom za kruhom jedne davne 50 i neke godine prošlog stoljeća, upoznala zgodnog dedu usred vinograda na Vučedolu, zaljubila se i zauvijek ostala. Iako je majka uvijek bila u nekakvoj žurbi i poslu po kući i oko kuće, za nas klince uvijek je imala vremena, a najsretnija je bila kada bi nas za ručak obradovala nečim što smo jako voljeli. Kada je hrana u pitanju, ja sam kao dijete bila poseban slučaj. Ništa nisam voljela jesti, a sjedenje na miru za stolom mi je predstavljalo mučenje ravno rješavanju najproblematičnijih jednadžbi sa milijun nepoznanica od kojih vam nakon par minuta grašci znoja počnu vlažiti čelo, a vi uvjerate i sebe i sve oko sebe da vam rješavanje takvih zadataka neće baš nikad trebati u životu 😉 No, kada su taške s pekmezom došle na red za ručak, nebo je u trenu postajalo vedrije, cvijeće je mirisalo još jače, a moje je srce bilo na mjestu. Taške sam obožavala ne samo zbog toga što su bile fine i slatke, nego i zato što mi je majka uvijek dozvoljavala da budem kraj nje dok ih je radila. Zavezala bih svoju malu kecelju, dovukla sanduk za drva do stola na kojem bi ona do tada već pripremila veliku dasku za tijesto tako da i ja mogu dohvatiti, i onda bih joj bacala brašno onako s visoka da sve pršti dok je ona mijesila tijesto za taške. A kada je tijesto bilo gotovo, otrgnula bi mi komadić i onda sam mogla s njim raditi što god sam htjela – znala sam ga valjati do besvjesti malom dječjom oklagijom, rezati nazubljenim valjčićem u sve moguće oblike koji su mi pali na pamet, a najslađe od svega je bilo rukama spljoštiti komadiće tijesta, onako kao male diskove, pa ih staviti na vruću plotnu šporeta na drva i ispeći. Ajme kakva je to samo delicija bila!

Taške s pekmezomZa to bi vrijeme majka već razvukla tijesto jako tanko, na jednu bi stranu poslagala male hrpice pekmeza u pravilnim razmacima, a tada bi jednim spretnim pokretom prebacila drugi dio tijesta preko tog pekmeza. E, sada sam opet i ja mogla sudjelovati zapravski kako bi se reklo. Trebalo je prstima dobro utapkati sve one međuprostore između hrpica pekmeza kako bi se tijesto lijepo spojilo i kako ne bi curilo za vrijeme kuhanja, a majka je uvijek govorila kako su moji prsti baš idealne veličine za tako nešto 😀 Onda je ona preko tih lijepo utapkanih stazica oko pekmeza prošla zupčastim valjčićem i tako u trenu dobila cijelu hrpu malih taškica. I dok su taške brboćkale u šerpi punoj vrele vode, a ja budno pratila kako jedna po jedna iskaču na površinu, majka bi već u velikoj tavi ispržila prezle sa šećerom na koje smo onda samo istresle kuhane taške. I fešta od ručka je mogla početi!

Taške s pekmezomDanas kada sam odrasla i kada sam i sama postala kuharica dobra skoro kao što je bila moja majka, znam da su taške jelo u mnogome slične talijanskim raviolima, a da ih u različitim krajevima lijepe naše različito zovu. Negdje su to tačke, negdje tačkrli, negdje tačci. Često ih znaju raditi i tako da se tijesto prvo izreže na kvadrate ili trokute, pa onda preklapa preko pekmeza i utiskuje vilicom po rubovima kako bi se spojilo. Možda je tako i zgodnije i jednostavnije. No, ja ako taške ne napravim ovako kako ih je radila moja majka, ako pritom ne budem sva prljava od brašna, kao da ih i nisam napravila. Taške su jelo sa pričom oko kojega se treba potruditi da bi uspjele. Ako tijesto ne utapkate dovoljno jako, pekmez će iscuriti i taška će ostati prazna, kao što će nam i život biti bljedunjav i prazan ako se ne potrudimo oko baš svake staze i sitnice na koju naiđemo. Taške su jelo koje na prvu ne oduševljava, ali onaj tren kada vam nepce spozna punoću okusa domaćeg pekmeza od marelice unutar mekanog i savršeno glatkog tijesta, kada vam svi okusni pupoljci oduševljeno zatitraju, znat ćete da ste napravili dobar posao. Znat ćete da su taške puno više od pukog tijesta punjenog nadjevom. Znat ćete da su taške umijeće življenja punim plućima.
PRIPREMA:

U većoj posudi pomiješati brašno i sol. U sredinu razbiti jaje, pa uz dodavanje vode miksati mikserom sa spiralama. Miksati tako dugo dok tijesto ne postane koliko/toliko kompaktno. Tada ga istresti na radnu površinu pa nastaviti mijesiti rukama dok ne postane potpuno glatko.
Tijesto prekriveno krpom pustiti da se odmori 15-tak minuta. Tada ga razvaljati valjkom za tijesto što tanje možete u oblik velikog pravokutnika. Odredite točnu polovicu tog velikog komada tijesta kojega ste dobili, pa na cijelu jednu polovicu složite hrpice pekmeza u malim razmacima. Tada prebacite preostalo tijesto preko tog dijela s pekmezom. Ako treba malo poravnajte prstima tamo gdje su neravnine.
Prstima dobro utapkajte prostor između pekmeza kako bi se tijesto prilijepilo jedno za drugo. Tada prođite nazubljenim valjčićem preko svih tih utabanih linija i izrežite svoje taške.
Zagrijati veći lonac sa vodom koju treba tek malo posoliti. Kada voda zavrije, spuštati u nju 6 po 6 taški. Čim isplivaju na površinu, gotove su i vadite ih šupljom žlicom van. Ako budete stavili sve taške odjednom na kuhanje, slijepiti će se i iscuriti će pekmez iz njih. Probala sam vjerujte, vidi se to i na slici 😉 Dakle, bez žurbe, polako i pomalo.
Kuhane taške slagati u posudu ili tavu u kojoj ste prethodno kratko popržili mrvice sa šećerom. Kako koji sloj taški izvadite, tako ga posipajte mrvicama kako se taške ne bi zalijepile jedne za druge. Nemojte ih puno miješati jer su tako kuhane baš mekane i pekmez će iscuriti ako ih budete puno premetali.

Uživajte u taškama i dobar tek!
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Ječmena kaša sa povrćem

POTREBNO:

300 g ječmene kaše
1 luk
1 tikvica
3 mrkvice
sol, papar
prstohvat sjeckanog peršina
3 žličice mljevene crvene paprike







Ječmena kaša sa povrćem ukusan je i zdrav obrok koji možete pripremiti kao prilog nekom mesnom jelu ili pak glavno jelo. Za ovo potonje naravno podrazumijeva se da ste ljubitelje bezmesne hrane 😉 Kod nas doma ovakve varijante jela bez mesa prolaze bez problema iako nitko od nas ne naginje vegetarijanskoj prehrani. Ali s vremena na vrijeme baš paše  pojesti nešto ovako prozračno i lagano. Ječmena kaša je namirnica koja je, iako se vrlo lako probavlja, prilično zasitna. Dakle, nakon što je počnete jesti,  brzo ćete osjetiti osjećaj sitosti što možda nije loša ideja uvesti u prehranu ako želite ‘baciti’ koji kilogram viška 😉  Osim toga, bogata je mineralima, vitaminima i oksidansima, te je ja osobno doživljam stvarno jednom super namirnicom koja je kod nas doma često na jelovniku. Najčešće ječmenu kašu koristim kao priloge uz mesna pečenja ili još češće u grah varivu (famozni grah s ričetom 😉 ), no ova ječmena kaša sa povrćem kao kompletan obrok me je baš oduševila.

Kada se odlučite pripremiti ječmenu kašu, morate znati da će vam za njezinu pripremu trebati malo više vremena. Ne zato što je to nešto nešto komplicirano, nego zato što je ječam namirnica kojoj je potrebno duže vrijeme termičke obrade da bi postala mekana i podatna. Ja najčešće ječmenu kašu skuham u većoj količini od one koja mi je potrebna za određeno jelo, dio iskoristim, a drugi dio pospremim za nešto drugo idućeg dana (slično kao sa grahom). Možete je npr. iskoristiti za doručak uz jogurt ili mlijeko sa svježim voćem, možete je ubaciti u varivo od graha ili je pirjati na malo luka pa tako dobiti fini prilog pečenju 😉 U svakom slučaju, evo i recepta i načina na koji radim ječmenu kašu s povrćem…
PRIPREMA:

Ječmenu kašu dobro oprati pa kuhati u vodi cca 40 minuta. Ocijediti i oprati.
Na malo ulja pržiti sjeckani luk i mrkvicu, nakon par minuta dodati i tikvicu narezanu na tanke komadiće. Nakon kraćeg pirjanja dodati crvenu mljevenu papriku, ocijeđenu kašu, dobro promiješati, pa uz povremeno dolijevanje vode pirjati 30-tak minuta. Dodati začine – sol, papar, vegeta ako želite, kušajte svakako da provjerite da li je to sve skupa ok 😉
Kašu pirjajte na laganoj vatri uz povremeno miješanje i dolijevanje vode. Otprilike svakih 10 minuta dolijte tekućinu jer će se kaša nakuhati i upiti svu tekućinu. Igrajte se okusima. Dodajte sjeckani svježi peršin. Ako procjenite da vam je onako, ‘mlačnog’ okusa i da nešto nedostaje, slobodno ubacite nešto što vam paše – kocku za juhu, čašu vina, lovorov list, majčinu dušicu…nzpravite ječmenu kašu baš po svom guštu.
Prije posluživanja pustite da ječmena kaša sa povrćem odstoji dobrih 10-tak minuta.

Poslužite kao kompletan ručak ili kao prilog mesnom pečenju. Dobar tek!
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

subota, 27. kolovoza 2016.

Focaccia

Potrebno:

500 g glatkog brašna
1 vrećica suhog kvasca
3 žličice soli
2 žličice šećera
3 žlice maslonovog ulja
3 dl tople vode
Nadjev po želji









Focaccia je pogača koja se najčešće veže uz mediteransko podneblje, a nekako je najpopularnija u Italiji. U osnovi je to jednostavna pogača od dizanog tijesta koja se obogaćuje maslinovim uljem, začinskim travama, solju, maslinama ili rajčicama, ponekad slanim inćunima, suhim smokvama ili pak pršutom. Ono što je razlikuje od sestre joj pizze upravo je ta jednostavnost sastojaka jer na focacciu ne idu sir, gljive, salama i slične pizza bakanalije koje pizzu čine pizzom. Razlika je i u tome što je focaccia nešto deblje strukture i nadjev se prstima utiskuje u strukturu sirovog tijesta. I upravo je u tome njezina ljepota, u toj jednostavnosti. Dok od npr. pizze možete napraviti pravi bogati ručak focaccia je recimo idealna kao zakuska uz čašu dobrog vina u kakvom dobrom društvu. Naravno ja ne bih bila ja kad od nečeg tipičnog ne bih napravila nešto atipično pa sam tako ovu svoju prvu focacciu šokirala totalno nemediteranskim sastojcima: kulenom, kobasicom i paprikom 😀 Dakle, focaccia slavonica! Eto, i to je moguće i bilo je stvarno fino. A vama, kako paše..bitan je recept za tijesto koji je doista univerzalan, sve ostalo je na vama i na vašim željama i mogućnostima. Dobar tek!

Priprema:

Od svih sastojaka umijesiti srednje mekano dizano tijesto. Zapamtite: što tijesto duže mijesite, to će biti podatnije nakon dizanja i pečenja. Umiješeno tijesto pokriti ubrusom i ostaviti da počiva (po mogućnosti na toplome kako bi se prije diglo) najmanje 30 minuta. Tijesto je dovoljno dignuto kada udvostruči volumen.
Istresti tijesto na pobrašnjenu radnu površinu, lagano ga premijesiti pa valjkom za tijesto razvuči na veličinu većeg lima ili u krug (focaccia ne mora biti od ruba do ruba lima, dapače, poželjno je da bude okrugla). Tijesto ne bi smjelo biti deblje od 1,5 cm. Tako razvučeno tijesto položiti u lim koji ste premazali maslinovim uljem (ili na papir za pečenje ako vam se neda prati lim nakon pečenja 😉 ) i pustiti da počiva još najmanje 15 minuta. Nakon toga u tijesto prstima utisnuti nadjev po želji (komadiće rajčica, paprike, slanine, kobasice, inćuna ili što god već želite), posipati ružmarinom, origanom ili vlascem kao ja u slavonskoj varijanti, premazati rubove maslinovim uljem i peći u pećnici na 200ºC  20 minuta. Po pečenoj pogači rasporediti bosiljak jer je idealan u kombinaciji s rajčicom.
Poslužiti vruće izrezano na komade proizvoljne veličine.


Dobar tek!

Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Raspletena pletenica alla Cinnamon rolls

Potrebno:

600 g brašna
1 jaje
250 ml toplog mlijeka
150 ml kiselog vrhnja
1 dl ulja
1 vrećica instant suhog kvasca
2 žlice šećera
1 žličica soli
Za premaz: 150 g maslaca, 3 žlice cimeta, 5 žlica šećera
Za preljev: 3 žlice sirnog namaza, 4 žlice šećera u prahu, 6 žlica mlijeka




Pecivo koje izgleda kao raspletena pletenica, a okusom je cinnamon rolls jednostavno ne može da ne bude dobro. I više je razloga za to. Prije svega, ovakvo je pecivo iznimno lako i jednostavno napraviti: umijesite, pustite da se digne, razvaljate, izrežete, malo ga prebacite prstima s jedne na drugu stranu i to je to. Druga super stvar je da ga možete puniti bilo čime, a nemorate baš sa ničim. Nadalje, pecivo je mekano i prozračno, mirisno i baš posebno fine višelsojne strukture što mu omogućava maslac kojim se premazuje prije rolanja. Peciva slične strukture sam već radila u različitim varijantima: bili su to pizza ili puding pužići, lisnati trokutići sa sirom alla kupus kifle i još puno drugih koje ponekad nisam niti stigla poslikati i objaviti jer bi ih moji ukućani smazali sve još onako vruće 😉  Baza svim tim peciva uvijek je klasično dizano tijesto. Da ne bih više bila dosadna sa tim kojekakvim pužićima i rolicama, odlučila sam napraviti nešto slično, a opet drugačije – pecivo koje će biti u stvari pužići ali spojeni i još jednostavniji za pripremu, i naravno ovaj put sa cimetom. Moram priznati da niti ja, a niti moji ukućani nisu do sada bili oduševljeni cimetom. Krivac za to sam najviše ja, jer sam ga zbog tog svog antisimpatizma prema tom začinu, jednostavno izbjegavala koristiti u svojoj kuhinji (ma, čak i pitu s jabukama radim bez cimeta 😉 ) No, zaintrigiralo me sve više recepata u zadnje u vrijeme za te famozne cinnamon rolls (cimet rolice) i pomislih kako je ne moguće da nešto što tako fino izgleda na slikama ne bude i jednako fino. I bila sam u pravu – cinnamon rolls je doista predivno pecivo – mirisno i sočno, sasvim posebno rekla bih. Ne mogu vam reći da li je bolje toplo ili hadno jer smo sve smazali još vruće pazeći da ne opečemo prste, sve dok se fini preljev od sirnog namaza, mlijeka i šećera cijedio po prstima..mmmmljacccc 😀 Da ne dužim više, evo recepta za sasvim posebne cinnamon rolls-e u varijanti raspletene pletenice…

Priprema:

U većoj posudi pomiješati brašno, šećer, sol i kvasac. Dodati jaje, mlijeko, kiselo vrhnje i ulje pa umijesiti srednje tvrdo dizano tijesto. Pustiti da počiva najmanje 30 min na toplome.
Odstajalo tijesto iztresti na radnu površinu, podijeliti na dva dijela, svaki dio razvaljati na pravokutnik debljine 0,5 cm, premazati mekanim maslacem, posipati smjesom cimeta i šećera, pa zarolati. Roladu prebaciti u lim na papri za pečenje, pa oštrim nožem zarezati roladu na svakih 1,5 cm cijelom dužinom, ali tako da uz jedan rub rolada ostane čitava. Dobit ćete nešto kao pblik debelog češlja 😉
Tada svaki drugi izrezani kraj prebaciti na suprotnu stranu i na taj način dobili ste raspletenu pletenicu 😉
Ukoliko ne želite pecivo sa cimetom, tada cimet jednostavno izostavite pa ćete dobiti obične slane rolice koje se lijepo listaju.

Pokriti rolade čistim ubrusom i pustiti ih da počivaju još 20 minuta. Nakon toga premazati rolade umućenim jajetom, pa peći u pećnici na 180ºC 25 minuta. Pečenu i još vruću pletenicu premazati umakom koji ste napravili od sirnog namaza, šećera i mlijeka.

Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Orehnjača

POTREBNO:

Za tijesto:

750 g brašna
4 žumanjca
3 dl toplog mlijeka
1 kockica svježeg kvasca (40g)
150 g maslaca
4 žlice šećera
1 žlica soli
Za nadjev:

500 g mljevenih oraha
2 dl mlijeka
4 bjelanjca
6 žlica šećera + vanilin šećer
100 g grožđica (prethodno in namočiti u 2 dl mijeka + 2 žlice ruma)

Dakle, došla je na red i ona, jedna i jedinstvena Orehnjača. Došuljala se u raspored pripreme vikend kolača sasvim neprimjetno i nečujno, baš kao što se i ova jesen, prikrada i nikako da pokaže svoje pravo lice, maglovito i hladno pa je svaki dan sve sličniji kakvom babljem ljetu. Al’ dobro, nije da to čovjeku smeta, dapače 😉  Da se mene pita, ovakvo bi vrijeme moglo biti sve do Badnjaka. Tada bi mogao zabijeliti snijeg, pa neka ga bude tako fino i debelo, baš onako zimski skroz sve do sveta tri Kralja. I nakon toga neka opet bude ovako – proljećasto 😀 Ehhh, puste želje…Orehnjača, rekosmo jelte…e pa, postoje određena jela/kolači/slastice koja jednostavno ne volim. Nema nekog posebnog razloga za to, jednostavno postoji određeni animozitet nepoznatog uzroka. Varivo od mahuna je npr. jedno takvo jelo, prhka pita sa orasima (nekima možda poznatija kao Čupava Kata) također, češnjak u bilo kakvom obliku i Orehnjača/Makovnjača. Orehnjača koja je naravno uvijek išla u paru sa Makovnjačom (koja mi je još gora kombinacija od Orehnjače), to  tradicionalno jelo kontinentalnog dijela Hrvatske, slatki kolač od dizanog tijesta s nadjevom koji se priprema najčešće u ovom hladnijem dijelu godine, nikada mi i nikako nije odgovarao, jer jednostavno ne volim suhe kolače. Čula sam naravno i priču kako je dobru orehnjaču teško napraviti, kako svi ti slojevi nadjeva i tijesta moraju biti fino raspoređeni, kako se ona gornja kora nikako ne smije odvajati, kako se rolade moraju peći stisnute jedna uz drugu…i tako bismo tim redom onoga što se smije i ne smije oko Orehnjače mogli ispisati more stranica. I možda sam baš zato odlučila napraviti svoju prvu Orehnjaču koja bi mi se svidjela i koju bih pojela s guštom, i to baš suprotno svim pravilima o spravljanju orehnjače. I znate što? Uspjela sam! Moja orehnjača ne izgleda baš reprezentativno – tijesto mi se toliko prekrasno diglo da je narasla do besvjesti i skoro pobjegla van iz pećnice, gornja kora ne da se odvojila od ostatka, nego je između nje i nadjeva oveći tunel, a poprimila je oblik oveće plosnate lepinje. I konačno, uz sve te divote koje su joj se dogodile, uspjela sam napraviti super sočnu i baš finu orehnjaču koja mi je prijala baš jako. I zato, ako se usudite vjerovati mi, pripremite i vi jednu ovako fino nesavršenu orehnjaču  i uživajte u svakom trenutku!
PRIPREMA:

U polovicu predviđenog mlijeka umiješati kvasac sa žličicom šećera, sačekati 10-tak minuta da se digne.
U većoj posudi pomiješati sve ostale suhe sastojke, dodati žumanjca i otopljeni maslac, uzdigli kvasac, ostatak mlijeka pa umijesiti dizano tijesto. Ostaviti ga pokriveno da počiva 30-tak minuta dok ne udvostruči volumen.
Dok se tijesto diže pripremite nadjev: mljevene orahe preliti vrućim mlijekom, dobro promiješati i pustiti da se prohladi. Dodati tada šećer i čvrsto tučeni snijeg od bjelanjaka.
Tada tijesto istresti na radnu površinu, podijeliti ga na dva dijela, svaki razvaljati 1/2 cm debelo, premazati ravnomjerno nadjevom posipati grožđicama i saviti u roladu. Isto ponoviti sa drugim dijelom tijesta.
Rolade premjestiti u lim na papir za pečenje, pokriti i pustiti da počivaju još 30-tak minuta. Tada ih premazati razmućenim jajetom pa peći u pećnici na 170°C 45 minuta.
Ohladiti i rezati na komade željene veličine. Po želji posipati šećerom u prahu.

Dobar tek!
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Punjene langušice

POTREBNO:

700 g brašna
2 vrećice suhog instant kvasca
4 dl mlijeka
3 žlice kiselog vrhnja
1 žlica soli
1 žlica šećera
1/2 praška za pecivo
2-3 žlice ulja
Nadjev po želji
Bjalanjak jednog jajeta za premaz + 4 žlice kukuruznog brašna ili krušnih mrvica




Nedavno me je popodnevni napadaj gladi uvjerio da mi se jedu pogačice sa čvarcima, no kako nisam imala previše vremena, odlučih napraviti ove punjene langušice. Pogađete, napunila sam ih čvarcima 😀 S obzirom da dio familije nije ljubitelj čvaraka, za njih sam napravila par komada sa sirom i šunkom, pa su svi bili sretni i zadovoljni. Danas popularne langošice, ja sam pod sličnim nazivom langoši upoznala dok sam živjela u Čakovcu, i taj se specijalitet sjevernog dijela Lijepe naše prilično razlikovao od ovih langošica. Naime, pravi se međimurski langoši rade od dizanog krumpirovog tijesa, prže se u dubokom ulju i onako su u sredini jako tanki s debljim rubom, pa kad se premažu sa kakvim kiselim vrhnjem ili tartar umakom sa dosta češnjaka postaju prava delicija. Recept za moje Langoše možete pronaći OVDJE. Ove su langušice ustvari vrlo jednostavne – rade se od klasičnog dizanog tijesta u koje je dobro umiješati žlicu – dvije kiselog vrhnja ili kiselog mlijeka kako bi prilikom prženja spriječili da upiju previše masnoće, a i samim time budu nekako rahlije, podatnije i baš finog okusa. Puniti ih možete svačim ili ničim. Dakle, ako volite pogačice sa čvarcima, onda ćete voljeti i ovakve langušice punjene čvarcima jer okusom doista podsjećaju na pogačice sa čvarcima. Posebno hrskave langušice će postati ako ih prije prženja premažete bjelanjcem a potom uvaljate u kukuruzno brašno ili bar krušne mrvice. Mljac, mljaccc…nemojte previše razmišljati nego krenite na dizano tijseto i svoje langušice .

PRIPREMA:

Pomiješati brašno, sol, šećer, kvasac i prašak za pecivo. Dodati postepeno toplo mlijeko, kiselo vrhnje i ulje. Umijesiti srednje tvrdo dizano tijesto pa ga pustiti pokriveno da počiva 30-tak minuta dok ne nabuja.
Razvaljati uzdignuto tijesto na debljinu od 2-3 mm, rezati čašom ili modlicom krugove proizvoljne veličine ili pak od cijelog tijesta odvajati male loptice koje valja tanko razvaljati, premazati nadjevom po želji (usitnjeni čvarci, sir, salama…), preklopiti pa vilicom pristisnuti rubove kako bi se polumjeseci zatvorili. Premazati bjelanjcem, uvaljati u kukuruzno brašno ili mrvice pa pržiti u vrućem ulju sa svake strane dok lijepo ne porumeni.
Ocijediti na papirnom ubrusu kako bi se upio višak masnoće.

Poslužiti vruće. Dobar tek!

Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Kupus kifle s čvarcima – čvarkuše

POTREBNO:

5Čvarkuše - kupus kifle s čvarcima00 g brašna
3 dl mlijeka
1 dl ulja
1 vrećica suhog instant kvasca
žličica šećera
3 žličice soli
Za premaz:

150-200 g čvaraka






Čvarkuše ili kupus kifle sa čvarcima idelana su grickalica upravo za ovo hladno zimsko doba kada se parada oko svinjokolja već pomalo stišala, kada se kobasice i kulenove seke već polako skidaju iz pušnica i probavaju prvi ovogodišnji uspjesi ili neuspjesi i kada se o čvarcima skoro pa više i ne razmišlja. A čvaraka se uvijek nađe, iako više nisu tako fini kao dok su bili vrući, friški i krckavi pa ih rijetko tko poželi. No, kada se ti isti čvarci uguraju unutar predivno uzdiglog dizanog tijesta, pa učine da se isto to tijesto savršeno lijepo razlista, pa kada cijela kuća zamiriše po friško pečenim čvarkušama, osjećaj je fenomenalan. A zašto kupus kifle kao čvarkuše u naslovu? Pa zato što sam puno puta u literaturi naišla na taj naziv ‘kupus kifle’ upravo za peciva od dizanog tijesta koja se premazuju maslacem, zatim zarolaju, režu na komadiće pa se zbog tog postupka peciva savršeno fino listaju i podsjećaju na male glavice kupusa 😉 Nešto slično sam radila prije dosta vremena i recept imate pod nazivom Lisnati trokutići sa sirom, a ovaj put punjenje su mljeveni čvarci koji su u ovom slučaju odglumili maslac i bili taman dovoljno masni da se kiflice lijepo razlistaju. Jako je jednostavno, jako brzo, a rezultat je odličan- nikad brže pogačice sa čvarcima.

PRIPREMA:

Od svih sastojaka umijesiti dizano tijesto, pokriti i pustiti da počiva 30 minuta. Zatim ga istresti na radnu površinu, podijeliti na dva dijela, svaki dio razvaljati u pravokutnik 1/2 cm debljine, posipati čvarcima koje ste prethodno samljeli na mašinu za orahe (ili na onu za meso ukoliko je imate), začiniti paprom, pa zarolati u roladu.
Tanjurićem što tanjeg ruba izrezati roladu na komade (cik-cak), slagati komade u lim na papir za pečenje u malim razmacima, premazati razmućenim jajetom te peći u zagrijanoj pećnici na180ºC 20-tak minuta dok lijepo ne porumene.

Čvarkuše se odlične vruće, ali nisu loše niti hladne. U svakom slučaju, dobar tek!
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Sočni kolač sa višnjama

POTREBNO:

pakiranje od tri gotove tamne biskvitne kore
Sočni kolač sa višnjamaZa žutu kremu:

1 l mlijeka
9 žlica šećera
3 pudinga od vanilije
150 g maslaca
Za voćnu kremu:

350 g očišćenih višanja iz kompota
150 g šećera
100 ml vode
80 g gustina
80 g maslaca
Sočni kolač sa višnjama doista je nešto što će vas oduševiti svojom mekoćom i podatnošću, i to na prvi zalogaj, a tu mislim na ono prvo kušanje još toplih kremica prilikom pripreme kolača. Kušanje i lizuckanje krema od djetinjstva mi je ostalo omiljenom aktivnošću u kuhinji prilikom pečenja kolača, a kako jabuka ne pada daleko od stabla, i moji su klinci nerijetko pokraj mene sa prstima ljepljivim od kreme. Naročito kada kreme ima puno i kada je tako fina kao što je to slučaj sa ovim sočnim kolačem sa višnjama. Zna se dogoditi da ponekad totalno pretjeram sa probavanjem kreme za kolač pa da onog trena kada kolač bude gotov izgubim interes da ga uopće probam cijelog. Bila sam jako znatiželjna kakao će ispasti ovaj sočni kolač s višnjama zato što sam ga radila sa gotovim kupovnim korama za tortu iako nisam preveliki ljubitelj tih gotovih proizvoda i smatram da kolač sa tako nečim nikad ne može biti dovoljno fini kao onaj kolač za koji se biskvit ispeče. Te gotove kore za torte vrlo često su i jako suhe, pa iako ih Sočni kolač sa višnjamane koristim često, znala sam raditi klincima za rođendan kada sam bila u žurbi i gotovo uvijek to doista ne bi bilo to ( no, budući su klinci na rođendanima naješće najmanje zainteresirani za tortu i najčešće je doslovno unište sa dva-tri zalogaja, razočaranje nikad nije bilo veliko 😉 ) Ovaj put sam opet bila u nekakvoj žurbi, a kolač sam morala imati pod hitno, pa sam odlučila iskoristiti još jednom te gotove kore, ali sam ih ovaj put toliko jako natopila sokom od višanja da se one uopće nisu osjetile u kolaču i sve zajedno je imalo savršeni okus, kao da jedete jednu veliku porciju kakve fine kreme 😀 Kremice sam radila po malo modificiranom receptu za Bloody berry tortu, samo što sam umjesto šumskog voća koje je trebalo ići u ovaj kolač, iskoristila višnje kojih ovih dana ima na svakom koraku, što na stablima, što po travnjacima, što u sokovima ili kompotima. Sočni kolač sa višnjama bit će također idealan kremasti kolač za sve vas koji niste vični u pečenju biskvita, ili pak jednostavno nemate vremena za pečenje kao što je to bio slučaj samnom. Kolač sam radila u četvrtastoj formi, no ako nabavite okrugle kore, tada može imati i oblik torte. Također možete ispeći svoje bsikvite po nekom svojem receptu i nadjenuti ih ovim kremama. Izbor je na vama, no u svakom slučaju nećete pogriješiti ukoliko poželite omastiti brk nečim usrnebesno voćnim i savršeno sočnim.

PRIPREMA:

Za žutu kremu pomiješati puding sa šećerom i cca 200 ml mlijeka. Ostatak mlijeka zakuhati pa u kipuće ukuhati puding. Miješati i kuhati nekoliko minuta dok se ne zgusne. Ohladiti uz miješanje kako se na vrhu ne bi stvorila korica. U ohlađeni puding umiješati maslac koji ste prethodno izradili mikserom.
Za voćnu kremu zakuhati u posudi višnje sa vodom i šećerom. Za to vrijeme razmutiti gustin sa nekoliko žlica soka od višanja pa ga ukuhati u kipuću smjesu od višanja, vode i šećera. Kuhati uz miješanje par minuta dok se ne zgusne. Krema je gotova kada postane ravnomjerno sjajna i tamna. U vruću kremu umiješati maslac izrezan na komadiće, promiješati da se sjedini pa ohladiti.
Kore prije filanja preliti sokom od višanja kako bi bile što sočnije. Na svaku koru premazati prvo voćnu kremu, potom žutu kremu, pa ponavljati dok se ne potroše svi sastojci. Po želji kolač premazati tučenim slatkim vrhnjem i čokoladnim mrvicama.
Poslužiti dobrio rashlađeno.

Dobar tek!

Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Vafli sa svježim voćem i šlagom

POTREBNO:

4 jaja
8 žlica šećera
25 žlica brašna
1 prašak za pecivo
100 ml mlijeka
100 g maslaca
250 ml slatkog vrhnja za šlag
svježe voće po izboru






Ukoliko ste u posjedu pekača za vafle tada sigurno znate koliko je ovo dobro došao aparatić koji u trenu može učiniti da vaša žudnja za nečim slatkim bude izliječena savršeno mekim, slatkim zalogajima u svega nekoliko minuta. A ako još uvijek nemate pekač za vafle, svakako razmislite o nabavci jednog, jer vafli su idealni slatki (ili slani ako tako više volite) zalogajčići, koji se pripremaju vrlo jednostavno od samo nekoliko sastojaka, izgledaju baš zamamno, i  kada gricnete komadić jednog, jednostavno ne možete stati 😉

Iako su meni osobno vafli najbolji dok su topli i svježi, možete ih ispeći u većoj količini, pospremiti u zatvorene kutije i vrlo jednostavno ponijeti kao međuobrok ili užinu na posao, a dokazano su savršni istjerivač gladi tamo negdje oko ponoći kada se malo zaboravite za računalom ili dobrom knjigom 😉 Iako su moja djeca vafle izguštirala već prvih nekoliko peckarenja nakon nabavke uređaja i prestali su im biti zanimljivi, ja sam i dalje jednako fascinirana njima i vafli su nešto što si znam ispeći baš onako, za svoju dušu kada mi se jede nešto slatko. Tako su nastali i ovi vafli sa svježim voćem i šlagom – mirisno-slatka peciva, premazana ovećom dozom slatkog vrhnja i sa hrpom kiselkasto slatkih svježih bobica (konačno sezona ribizla i borovnica u punom jeku jeeee 😀 ) Jednostavno, voćno i jako, jaaaako fino. Voće možete kombinirati po želji (ili po onome što vam izraste u dvorištu 😉 ), a slatko vrhnje možete obogatiti dodatkom koje žlice kiselog vrhnja ili krem sira. Uglavnom, savršen doručak (a ostalo je i za večeru) i popodnevna grickalica kojoj se uvijek rado vraćam.
PRIPREMA:

Miksati jaja sa šećerom, dodati otopljen maslac pa miksati dok se lijepo ne zapjeni. Tada dodati brašno, prašak za pecivo i mlijeko.
U zagrijan pekač za vafle ulijevati po dvije žlice smjese, poklopiti i peći nekoliko minuta dok vafli ne postanu zlatno žute boje.
Poslužiti uz tučeno slatko vrhnje i svježe voće.

Dobar tek!

Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Mokri kolač sa čokoladom

POTREBNO: (mjera je čaša od 200 ml)

Za biskvit:

3 čaše brašna
2,5 čaše šećera
1 čaša ulja
2,5 čaše jogurta
3 žlice kakaa
2 žličice sode bikarbone
1 žličica praška za pecivo
Za preljev:

Mokri kolač sa čokoladom150 g maslaca
150 g čokolade za kuhanje
15 žlica mlijeka
9 žlica šećera
Mokri kolač sa čokoladom kod nas je doma izazvao totalno oduševljenje. Pa iako ja nisam tip osobe koja se voli ponavljati, naročito kad su kolači u pitanju, ovaj sam mokri kokač radila već nekoliko puta i svaki put se ne mogu načuditi koliko brzo on nestane iz tog lima. Dobro, činjenica je i da su mi klinci sad već veći, neki od njih već debelo u teenegareskoj fazi tamanjenja doslovce svega u bilo koje doba dana ili noći, pa sam jednostavno postala primorana ‘podebljati’ količine hrane, kako za konkretne obroke, tako i za kolače. A ovaj je mokri kolač sa čokoladom upravo idealan za nahraniti slatkim nestrpljive slatkoljupce.

Kolač se pravi jako brzo od samo nekoliko sastojaka. Ovo je također i kolač bez jaja pa si ga mogu priuštiti i osobe koje izbjegavaju jaja u svojoj prehrani. A najbolje od svega je to što se mokri kolač sa čokoladom može jesti gotovo odmah, još dok je onako topao i dok mu se čokolada cijedi sa svih strana. Usudila bih se reći da je tada i najsočniji. S obzirom da se kolač radi sa sodom bikarbonom, površina mu je jako porozna, puna pukotina i rupica. Nakon pečenja se još topao izreže na kocke i tek tada se preljeva sa čokoladnim preljevom koji onda lijepo uđe u sve te rupice i pukotine i namoči biskvit. E, upravo to mu daje tu savršenu dozu sočnosti i baš zato sam ga nazvala mokri kolač sa čokoladom. Uz kuglicu sladoleda od vanilije i oveću hrpicu slatkog vrhnja, savršena je ovo delicija za doista svaki dan.

PRIPREMA:

Pomiješati u posudi brašno, šećer, sodu, kakao i prašak za pecivo. Dodati ulje i jogurt te dobro izmiksati kako bi smjesa posatala sjajna i puna mjehurića.
Izliti pripremljenu biskvitnu masu u lim zapečenje srednje veličine, prethodno nauljen i pobršanjen, poravnati žlicom pa peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 180ºC 30 minuta. Provjerite prije pečenja ubodom čačkalice u sredinu kolača da li je pečen. Ako kolač pečete u manjem limu, tada će on biti viši pa postoji mogućnost da se nije ispekao do kraja iznutra. Tada samo produžite vrijeme pečenja za još koju minutu.
Pečeni kolač izvadite iz pećnice i ostavite po strani da se kratko prohladi.
Za to vrijeme otopite u lončiću maslac i čokoladu, dodajte mlijeko i šećer pa uz miješanje kuhajte par minuta kako bi čokoladni preljev postao gladak.
Sada kolač izrežite na kocke željene veličine i prelijte ga još toplim čokoladnim preljevom. Površina vašeg kolača sada će doslovno plivati u čokoladi. Uz pomoć noža ili vilice pomalo raširujte razmake između rezova (kocki) na kolaču kako bi čokoladni preljev došao što dublje.
Prohladite ga doslovno par minuta (možete i duže ako ste kadri čekati da se ohladi 😉 ), vadite sočnu kocku po kocku na tanjuriće i poslužite uz sladoled od vanilije ili slatko vrhnje.
Uživajte i dobar tek!


Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Jogurt kolač sa breskvama

POTREBNO:

4 jaja
2 čaše šećera
2 čaše jogurta
3,5 čaše brašna
1/2 praška za pecivo
1 vrežica vanilin šećera
1 čaša suncokretovog ulja
1 kg bresaka
4 žlice mekane marmelade od bresaka ili marelica




Jogurt kolač sa breskvama pravi je obiteljski ljetni kolač. I to iz više razloga. Ko prvo, priprema je jednostavna, pa ako nemate kuhinjsku vagu, nema veze – jogurt kolač sa breskvama priprema se i važe na čaše, bilo koje od 200 ml 😉 Kao drugo, izađe ga prilično puno pa je idealan saveznik na ubijanje želje za slatkim na bilo kojoj plaži u hladu kakve krošnje za vrućih ljetnih popodneva. A kao treće, iako bi se ovaj kolač mogao napraviti sa bilo kojim drugim voćem, breskve, to ljetno voće kojega ima u izbobilju ovih dana, savršeno pašu utopljene u taj mekani biskvit i nude dašak svježine i sočnosti. Dakle, kada sam napravila jogurt kolač sa breskvama, klinci ga doma nisu htjeli niti pogledati…kao sve je to ok, miriše fino i slatko, ali nema kremeeee…ili nešto u stilu: ma neee’š ti kolačaaa, kao kruh sa voćem 😀 Ali kada sam toga popodneva na Vukovarkskoj adi otvorila kutiju sa uredno narezanim kockama ovoga kolača, nestao je u trenu uz uzdahe oduševljenja 😉 Da, bez obzira da li ste više ljubitelj slatkog uz čašu mlijeka ili slatkog uz kakav sokić, jogurt kolač sa breskavam uvijek je dobro došao!

PRIPREMA:

Miksati cijela jaja sa šećerom i vanilin šećerom dok ne postaneu pjenasti. Tada doliti ulje pa promiksati opet kratko. Sada je vrijeme da se postepeno uz miksanje dodaje brašno, prašak za pecivo i jogurt.
Dobivenu biskvitnu smjesu koja je dosta rijetka pažljivo izliti u lim za pečenje srednje veličine (nebitno je kakve veličine vam je lim, bitno samo da nije baš preeevelik kao onaj iz pećnice npr.) koji ste prethodno namastili i pobrašnili. Biskvit peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 180ºC 5 minuta. Izvaditi ga iz pećnice, poslagati po površini breskve, oguljene i narezane na komadiće ili ploškice, pa vratiti sve skupa u pećnicu. Peći na istoj temperaturi još daljnjih 30 minuta.
Kolač je gotov kada dobije lijepu rumenu boju. Provjerite prije no što ga izvadite iz pećnice da li je pečen tako da u sredinu zapiknete čačkalicu. Ako čačkalica ostane glatka, dobar je 😉
Sada kolač izvadite iz pećnice, premažite mu površinu marmeladom i kratko ga još zapecite u pećnici (cca 10 minuta).
Prohladite, režite na kocke i poslužite toplo ili hladno.

Dobar tek!

Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

Mini prhke orehnjače – slatki okus tradicije

POTREBNO:

400 g glatkog brašna
80 g šećera
2 žumanjca
250 g maslaca
4 žlice kiselog vrhnja
Mini prhke orehnjače1 vrećica praška za pecivo
1 vrećica vanilin šećera
Za nadjev:

300 g mljevenih oraha
200 g šećera
3 vrećice vanilin šećera
2 bjelanjka
100 ml mlijeka
1 žlica ruma

Da, baš tako. Mini prhke orehnjače. Ne makovnjače. Ne niti rogačnjače. Samo male slatke orehnjače sa minimalno tijesta i optimalno nadjeva. Baš onako kako volim. Klasične orehnjače, a bome i makovnjače od dizanog tijesta definitivno su pri dnu moje rang ljestvice kolača. Jednostavno ne volim kolačem nazivati nešto što me prije svega podsjeća na kruh ili pogaču sa kakvim nadjevom. A kada je tog nadjeva još toliko malo da se jedva nazire, onda ću želju za slatkim radije utažiti šnitom kruha sa nutelom. Ili kakvim dobrim domaćim pekmezom od marelica.

Mini prhke orehnjačeNo, mini prhke orehnjače iz ove priče srušile su sav moj animozitet prema orehnjačama. Zato što su toliko urnebesno fine, savršeno prhke, taman dovoljno slatke. Kada se narežu lijepog su malog pužolikog oblika koji se ne mrvi i koji taman stane između dva prsta. Ne treba čak niti desertni tanjurić. Osim ako mini prhke orehnjače odlučite smazati uz kakav čokoladni preljev i slatko vrhnje…hmmm, odlična ideja!

U želji da moje mini prhke orehnjače budu što manje, sa što tanjim prhkim tijestom, toliko sam ih tanko razvaljala da su se prilikom pečenja skoro raspale, no ipak su zadržale oblik. Iako se ovaj fini starinski i tradicionalni kolač nekako više veže uz zimski dio godine, uz blagdane ili veća slavlja, ja bih rekla da je ustvari savršen za bilo koji dio godine. Odličan je zato što se lijepo može zamotati i ponijeti gdje god želite. Plaža, livada, kampiranje, planinarenje, bicikliranje. Samo poželite i ostvarite, a mini prhke orehnjače savršeno će zamirisati usred prirode i uljepšati bilo koji dan!

PRIPREMA:

Za tijesto pomiješati brašno, šećer, prašak za pecivo, vanilin šećer. Dodati maslac sobne temperature nacjeckan na komadiće, žumanjca i kiselo vrhnje. Umijesiti prhko tijesto. Omotati ga prozirnom folijom i prohladiti 30-tak minuta.
Dok se tijesto odmara pripremiti nadjev. Orahe pomiješati sa šećerom i vanilin šećerom pa sve zajedno zaliti kipućim mlijekom. Dobro promiješati, malo prohladiti. Dodati rum, a odmah zatim lagano umiješati i snijeg od 2 bjelanjka. Rum je u ovoj priči radi posebne arome, ali ako ne volite okus i miris ruma, jednostavno ga izostavite.
Ohlađeno tijesto podijeliti na 4 dijela. Svaki dio razvaljati na pravokutnik 4 mm debljine. Premazati sa nekoliko žlica nadjeva pa oprezno zarolati. Savijače složiti u lim na papir za pečenje. Premazati ih sa još malo otopjenog maslaca pa peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 180°C 25 minuta.
Orehnjače su gotove kada dobiju lijepu smećkastu boju. Pečene orehnjače malo prohladiti, po želji posipati šećerom u prahu, pa rezati na male šnitice i poslužiti.

Dobar tek!

Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com

srijeda, 24. kolovoza 2016.

Zamrzavanje peršina

Peršin (peršun, petrusimul, zelen) je možda i najzanemarivija namirnica i to možda baš zbog toga što većina nas peršinu pristupa kao začinu kojim se oplemenjuje jelo, što vizualno, što svojom specifičnom aromom. I to je u redu. Ali često se pritom zaboravlja na činjenicu da je peršin izuzetno vrijedna, korisna i hranjiva namirnica. I ja sama spadam u tu skupinu ‘zaboravljivih’ pa peršin često zaboravim i napisati u sastojcima svojih jela koja ovdje objavljujem. A stavljam ga u gotovo sve: i u juhe, u variva, u umake…peršin se jednostavno podrazumijeva sam po sebi, kao sol ili papar 😉

Iako je peršin biljka koju u vrtu nije teško uzgojiti i koja se može ubirati gotovo cijele godine, ponekad se pokaže potreba pospremiti peršin za zimu. Kako se sušenjem peršinovog lišća gube svi njegovi djelotvorni sastojci, tako je taj postupak poprilično beskoristan ako želite sačuvati lišće peršina puno arome, mirisa i svoje prirodne ‘ljekovitosti’. Najbolji način za pospremiti peršin za zimu je zamrzavanje. Ako već niste to napravili, vrijeme je da to učinite, ako ništa drugo onda zato što ne postoji ništa jednostavnije od toga.  Meni je život u kuhinji bez zamrznutog peršina u staklenkama nezamisliv. Imam ga uvijek, u bilo koje doba godine, na dohvatu ruke mi je kad god ga zatrebam. Peršin pospremam na ovaj način čim mu se lišće zazeleni. Kako nemam svoj vrt i živim u stanu pa ne mogu skoknuti do vrta svako malo, ovo mi je idealan način za čuvanje peršina.

Postupak je slijedeći:

Peršinovo lišće oprati, dobro otresti od vode i malo posušiti na kuhinjskoj krpi.
Peršin sitno iskosati oštrim nožem i pospremiti u čiste staklenke koje treba zatvoriti odgovarajućim poklopcem ili u vrećice za zamrzavanje i pospremiti u zamrzivač. (meni su staklenke praktičnije za svakodnevnu upotrebu)
Peršinovo lišće može se pospremiti nakon pranja  u zamrzivač i cijelo, na stabljikama. Tada ga kasnije, kada se zamrzne možete samo ‘zdrobiti’ rukama i koristiti u količini koju želite.
Zašto je peršinovo lišće tako korisno?

“Najznačajnija odlika peršina je to što  ima vrlo visok udio vitamina C. Po udjelu vitamina C u svježoj namirnici svrstava se odmah iza šipka i ploda borovnice. Peršin je bogat i karotinom (provitamin A), a sadrži i gotovo sve vitamine skupine B među kojima je najznačajniji B12, koji je inače vrlo rijedak u biljkama i koji uz željezo povoljno djeluje na obnavljanje crvenih krvnih zrnaca.
Peršin je bogat mineralnim sastojcima od kojih su najznačajniji kalij i željezo.
Peršin je poznat i kao diuretik. Potičući izlučivanje mokraće utječe na povećano izlučivanje soli, pa se preporuča pri oboljenjima bubrega i mokraćnih kanala.
Peršin potiče lučenje želučanih sokova, stoga poboljšava probavu, smiruje grčeve i sprečava stvaranje plinova u crijevima.
Povoljno djeluje i na cirkulaciju, pa se preporuča osobama sa srčanim smetnjama. “*
Zbog svega toga lišće peršina se treba uzimati sirovo jer se kuhanjem razara vitamin C, a ljekovita eterska ulja kuhanjem ishlape. Stajanjem se uslijed oksidacije i utjecaja svjetlosti također gubi vitamin C. Dakle, ako ga već ne možete ubirati svakodnevno po potrebi, najbolji način da ga sačuvate je zamrzavanje!
Autor:Amela Amela


Izvor:njami-njami.blogspot.com